Totalno bezveze. Koja je poanta filma?

 

Milijun nelogičnosti, razočaran sam.

 

Atmosfera i neka anksioznost koja prati film je jedina pozitivna stvar.

A čuj, ne mora film imati poantu napisanu debelim slovima i duplo podrcrtanu, a da bi bija dobar. Znači da film ogoliš do kraja i lišiš ga svih misli, metafora, shvaćanja, radi se o tome da nekakva invazivna vrsta otima ljude da odgajaju potomke da odrastu što je više moguće ko oni, zato ona priča s kukavicom.

Koje su ti bile nelogičnosti u filmu?

Poanta je u odgoju djeteta i posvećivanju pozornosti za njegovu dobrobit. Instant roditelji bili su zaokupirani samim sobom pokušavajući odgonetnuti zagonetku i pronaći bijeg iz svojevrsnog labirinta, dok je zapostavljeni mališan kao spužva upijao ponašanje kakvo su mu prezentirali bezvoljni instant roditelji, a većinu vremena odgajao ga je sadržaj na televizoru. Ono što je trebao biti slatki i pitomi dom pretvorio se u bezizlazni zvjerinjak sa fatalnim posljedicama zahvaljujući efektu bumeranga. 

Dobro si sažea, tako sam i ja shvatija onu najužu poantu, iako je film protkan sitnicama koje tu priču šire, zaokružuju i upotpunjuju. Vrhunski zamišljen film, odlično realiziran, atmosfera savršena. Prikovalo me za TV, svaku sekundu filma sam gušta.

 

Nemam pojma kako je film zamišljen, znam da ga pod neke žanrove s kojima ga povezuju imdb i rottentomatoes i sl. ne bih uvrstio. Sad mi je palo na pamet da je film možda suptilna reklama za kontracepciju zbog natpisa na kutiji "Raise the child and be released" koji možda nije bio dobronamjeran savjet kao vodilja prema izlasku iz situacije, nego se radilo o cinizmu u stilu Arbeit macht frei, odnosno da su instant roditelji od samog početka bili doživotno osuđeni na brutalni život u zvjerinjaku. :D

Je, apsolutno se slažem, iako se na početku čini kao nekakva nit za koju bi se uvatili, taj natpis na kutiji na kraju ispadne ironičan - oslobodili se jesu, ali ne na način na koji su (a i mi gledatelji) mislili.

A i jak mi je završetak filma, di to neispunjeno i neostvareno dite, završi na nekakvom glupastom poslu na kojem je ovaj prije njega umra, doslovno dođe, zapakira ga u ladicu i nastavi raditi isto. Genijalno.

Ne mora uopće, to se slažem, ali ne volim ni navlačenje, navlačenja radi, a (iz moje percepcije) to sam i dobio.

 

Malo sam čitao forume i dojam je kako je većina razočarana.

 

Nelogičnosti je puno. Ides i nemoš izać, X puta viđena ideja, ak nije objašnjena ne valja. Scena s travom? Zašto? Samo da se pitam zašto je izgorila, ni logike, ni objašnjenja, ništa.

 

 

Instant "mališan" je (ak sam dobro zapamtio) u 90 dana postao tipa 10-godišnjak Di je tu odgoj? Oni od starta znaju da to ni nije dijete. Ko bi se posvetio takvom djetetu?

 

Suma (i moj dojam) - film je pretenciozan, referenca na roditeljstvo (vjerojatno) postoji, ali sve napete scene su napete same radi sebe, a ne radi poante ili radnje.

 

p.s pogledao sam ga samo zato jer je Grunf napisao da mu je fenomenalan, IMDB nije mjerilo, al kad vidim 5, nešto mi instant smrdi

 

How Green Was My Valley (1941)

 

 

Film koji će vjerojatno zauvijek pratiti kontroverza kako je dobio Oscara za najbolji film u konkurenciji s Građaninom Kaneom. Međutim smatram kako je to nepošteno razmišljanje. Ovaj film svakako spada u remek-djela redatelja John Forda (btw Ford je za ovaj film dobio svoj treći Oscar za najboljeg redatelja, kasnije će osvojiti još jednog što i dan danas izgleda nedostižno). No to kažem samo ja, nitko i ništa, običan laik, bez ikakve filmske škole.

 

Da mi je netko rekao kako će me crno bijeli film o Velškoj obitelji u jednom selu toliko emocionalno pogoditi, rekao bi mu da je lud. 

Nekoliko scena mi je čak zacaklilo oči. Likovi izgledaju toliko stvarno i živo, njihovi razgovori i odnosi su razumljivi tako da sam mogao sa svakim njihovim događajem i sam susjećati. Načelno je ovo film sjećanja jer je cijeli film ispričana retrospektivno kroz oči najmlađeg dječaka jedne radničke obitelji i kako se on prisjeća cijelog svog djetinjstva. Naš glavni junak Huw ima još petero braće i jednu sestru, a roditelji ih sve pokušavaju odgojiti i izvesti na pravi put. Neka pravila (danas možda izgledaju staromodna, ali imala su smisla pogotovo u to vrijeme) su postojala koja su svi poštovali, kako i sam naziv filma kaže, dolina je bila zelena, ali onda lagano dolaze ekonomske, socijalne i političke promjene koje postupno utječu apsolutno na sve u toj dolini koja postaje sve manje i manje zelena. 

Sjajna glumačka postava, izgledalo je kao da gledam nečiju stvarnu priču, a ne ljude koji su plaćeni da glume ispred kamere. Nekoliko dirljivih i upečatljivih trenutaka, ponekad čak i nije bio potreban dijalog već samo pogled pojedinca da shvatite cijelu situaciju. Knjigu po kojoj je film rađen nisam čitao, ali pretpostavljam da i ovdje vrijedi "knjiga je bolja od filma" tako da se na to više i ne osvrćem.

 

Ne ostavljaju filmovi često na mene ovakav snažan emocionalni dojam i baš zato mi se ovaj film ističe. Jedan od najboljih filmova redatelja koji spada u sami vrh američke kinematografije. Definitivna preporuka. No to kažem sam ja, nitko i ništa, običan laik, bez ikakve filmske škole.