Glenngary Glen Ross (1992)
Predugo sam odgađao ovaj film, ne mogu vjerovati da sam ga ovoliko vremena izbjegavao. Nekad se baš zaželim ovakvih filmova. Maestralna glumačka postava gdje imamo 4 dobitnika Oscara, sjajan i izuzetan scenarij i... to je to, ništa drugo. Radnja praktički ne postoji. Efekata nema. Zapravo najveći efekt u filmu je scena gdje pada kiša. Sve drugo su dijalozi, monolozi između glavnih uloga uz pokoju sporednu ulogu. To zapravo nije ni čudo jer je adaptacija uspješne drame David Mameta. Inače imam problem kad se neka drama prebacuje na film, ali ovaj film je iznimka. Prikazana nam je količina stresa, emocija, laganja, psovanja i čega sve ne kod prodavača nekretnina. Kod glumaca su svi dali svoj maksimum, nema slabe karike, osobno su me najviše oduševilo Jack Lemmom i moj osobni favorit, Al Pacino kojeg bi gledao s užitkom i da čita sastav sredstva za čišćenje zahoda. Ako bi tražio neki manu filma onda je to što nije u nekim stvarima dobro ostario s obzirom da je ipak film iz 1992. godine, ali to su ipak sitnice koje nisu bitne. Također ovo nije film za svačiji ukus jer, kako sam i naveo, film nema radnju. Moram napomenuti kako film sadrži preko 200 psovki gdje dominira riječ fuck. Niti jednom nisam dobio osjećaj da je uzaludno izrečena.
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.
