Spiderman: No way home
Nakon neočekivanog završetka prethodnog filma Spiderman: Far from home, pojavili su se upitnici iznad moje glave. Nisam znao što su točno htjeli s tim napraviti i u kojem smjeru idu. Srećom tu je viziju imao redatelj Jon Watts koji je postao prvi i jedini redatelj koji je režirao cijelu trilogiju u MCU. Moj zaključak je kako je ovaj film za Spiderman franšizu otprilike ono što je Endgame za Avengerse. Film s velikim ulozima, puno akcije i puno likova. Traje dva i po sata, ali niti u jednom trenutku nije bio dosadan. Definitivno je rađen za fanove jer ima mnoštvo scena i referenci na franšizu, možda je to najbolje vidljivo po početnim reakcijama i kritikama koje su izuzetno dobre i ocjenama koje su trenutno možda i previsoke za jedan ovakav film.
Oduvijek sam bio veliki obožavatelj Spidermana, još od devedesetih kada sam kao dijete čitao stripove i gledao crtanu seriju pa kasnije preko prvih Raimijevih filmova početkom dvijetisućitih.
Neću lagati, ovaj film je jedna velika zabavna, glasna, nostalgična, ali i emotivna vožnja, pogotovo sam uživao u zadnjoj trećini filma zbog svakog događaja, scene i dijaloga koji se odvijao pa sve do samog završetka. Pun je fan servicea, znalo mi je to malo i smetati, ali kako sam i naveo, zadnja trećina filma se iskupila za sve.
Od mana bi istakao što ima previše likova u filmu pa nije bilo lako balansirati s vremenom koji su neki dobili u filmu. Također moram istaknuti lošu stranu modernih vremena, a to je da mi je bilo nemoguće izbjeći spojlere koliko god sam se trudio kroz trailere koji po meni malo previše otkrivaju kao i kroz razne spekulacije i izjave na internetu. Nažalost, to mi je malo pokvarilo odnosno ublažilo dojam filma koji bi bio definitivno jači da nisam znao ništa o ovom filmu.
Trilogija je završena sa najboljim i najkvalitetnijim filmom, a to je nešto što se jako rijetko događa. Baš me zanima u kojem će sada smjeru franšiza krenuti naprijed.
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.