Prije same dodjele Oscara htio bi napisati ukratko utiske. Mala napomena, jasno ja nisam nikakav kritičar već obični gledatelj i ovo je isključivo subjektivno mišljenje.
Na prvu, a bome i na drugu i na treću, ovo je jedna od najlošijih filmskih godina, barem za Oscare. Istina da nisam uspio pogledati sve filmove, ali niti jedan me nije impresionirao, a većina su mi bili osrednji. Ako je ovo najbolje od najboljeg onda je ovo stvarno loša godina.
Western The Power of Dog je favorit s obzirom na najveći broj nominacija, ali mene je film razočarao. Još kad nanjušim neke političke stvari poput toga da je ovdje redatelj ženskog roda i zbog teme koja se obrađuje ovdje onda mi je jasno kako je film dobio dosta na pozornosti.
Filmovi Belfast i Licorice Pizza su nostalgična prisjećanja na djetinjstvo redatelja Branagha odnosno Andersona, svaki je to napravio na svoj način i sa svojim potpisom. Niti jedan me nije oduševio.
Imamo čak tri remakea (obrade) na listi za najbolji film, a to su West Side Story, CODA i Nighmare Alley, a tu bi još nadodao i Dinu. Svaki film nosi nešto svoje pa mi je tako Dina vizualno najljepši na ovoj listi, a ukupno filmski su mi najbolje legli CODA i Nighmare Alley. Prvi je simpatičan film sa iskrenom emocijom, a drugi je jedan od boljih filmova Del Tora sa sjajnim završetkom.
Don't look up je dobra satira uz karikature od likova, a King Richard je dobar sportski biopic. U kontekstu Oscara meni je taj malo mršavo.
Ovo je jedan od rijetkih Oscara gdje neću imati baš za nekoga da ću navijati, ali ako moram nekoga izdvojiti onda će to biti da najbolja muška sporedna uloga bude iz filmova CODA (Kotsur) ili Belfast (Hinds). Obojica su mi bili odlični, simpatični i pamtljivi.
Toliko od mene.
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.