Nisam živio prije 50 godina, ali sam poprilično siguran da tada nisi imao Netflix, HBO, Peacock, Paramount+, Shudder, Amazon Prime koji bi na tjednoj bazi servirali 10 filmova...sad to sve imaš, tržište je prezasićeno, pa se ima i puno manje strpljenja i razumjevanja za filmove...dodaj tome i YouTube, Instagram i TikTok generaciju koja nemože zadržati pažnju duže od pet minuta i imaš recept za katastrofu.

Evo upravo i ja odgledai, također u par dana..

 

Sad se ne sjecam tocno tog djela, sjecam se da je stari (doktor) u pola filma bio nesto drugo, ni sam se sad ne sjecam sto tocno.. tesko je u nekim dijelovim reci sto je fantaziranje a sto stvarni događaj, sve mogucnosti otvorene, pa malo i izignoriram neke stvari.. to meni i jest mozda najveci problem filma. Prica ide malo tamo tamo, malo vamo, dosta opcija je otvoreno, malo sve izgubi na napetosti kada imas dojam da je je skoro svaki moguci ishod moguc na kraju.

 

Jako dobro i jako zabavno, jako kvalitetno napravljeni, mrvicu previse u nekim elementima kako rekoh, al sve u svemu jako pozitivna ocjena.

 

Sad SPOILER: zanimljivo mi je kako se na kraju, kod suđenja, uopce nisu referirali na dio gdje je ona govorila kako je u odlicnim odnosima sa suprugom, kako laze da joj je on namjestio i kako je samo istraziteljicas i istrazuje slucaj za prijatelja (onog starog). Mislio sam da ce ju bas radi toga netko pritisnuti, al eto, to je nekako otislo u zaborav.. kao da se i sam pisac price pogubio od svih mogucih verzija istine heh

 

Teško mi je govoriti u ime većine, ali mislim da ljudi generalno ne vole ozbiljne horrore. Spomenuti Hereditary ima veliku količinu drame, glumu na oscarovskoj razini, suvislu priču, navođenje na pogrešni zaključak i traži korištenje moždanih vijuga. I još na sve ovo ima opaku horror komponentu, mene je ovaj film uznemirio. Sve ovo govorim kao osoba koja u pravilu i nije obožavatelj horora. 

Na pamet mi padaju dok pišem Geralds game i Babadook (zakleo bi se da sam oba na ovoj temi spomenuo). Oba također imaju priču, dramski element i dosta ljudi nije dobro sjeo, pogledaj samo ocjene. 

 

 

Pa općenito komedije i horori su manje na cijeni, iako mi IMDb nije nikakav relevantni faktor za vlastitu prosudbu, osim što mi pokazuje da film ima/ ili nema smisla pogledati ako ima ocjenu veću od 5, 6 ili koliko za određeni žanr. 

No, mislim da u top 100-ak najboljih filmova ima možda jedna komedija i to je Charlie Chaplin, za horor nisam ni siguran. 

Jednostavno obje kategorije su previše subjektivne, što je nekom strašno i odlično je drugom bedasto i onda dobiješ niži prosjek ocjena. Isto bih rekao i za komedije jer humor se kod svakog razlikuje, nekad ti ovisi od dana do dana. Akcijski filmovi, trileri, kriminalistički su razumljiviji, uočljiviji i lakše razumljivi širem "pučanstvu", da ne govorim koliko ambijent oko filma, scenografija, glazba, zvučni efekti, tehnologija imaju ulogu, dok kod komedije ako ti se ne svidi radnja tj. humor koji nosi jednostavno ništa drugo ne doprinosi ocjeni. 

Filmove je najbolje birati u svim žanrovima prema grupi ljudi za kojeg znaš da imaju sličan stil, prijatelji, obitelj itd. Meni je ovdje na forumu odličan izvor informacija, ne samo za filmove i serije, već i za knjige. Dosta forumaša gaji sličan stil u raznim žanrovima, ocjene su dosta realne i ne daju se prema nekoj ideološkoj komponenti što je danas nažalost često na brojnim mjestima, pa se kriteriji svedu na minimum. 

 

Pretpostavljam da je moguće to što kažeš. Ali svejedno mi je čudno za jednu filmčinu kao što je Hereditary. 

A što se tiče ova ostala dva što si spomenuo, Gerald's game mi je bio ok, ali Babadook mi je isto filmčina, u taj film sam ušao sa tako niskim očekivanjima, pa i potpuno drukčijim od onog što je taj film zapravo ispao. 

Moram reć da je meni film teško smeće, a SAD ĆU PISAT SAMO SPOJLERE PA KO NEĆE NEKA NE ČITA.

 

Znači, dopuštam (da se razumijemo), po tebi ono što je meni najveći twist-fail (moja izvedenica ) je tebi "ne sjećam se", aj kazem gledao sam na dva puta - ostavljam malu sansu da sam nesto masio.

 

Znači ona tvrdi da ju je Del Olmo angažirao, ne mogu doć do doktora (Donadonija, ni muža), al dođu do Del Olma njega pozovu - prisutni su svi doktori i onaj bradonja i ona ženska koji su na njenoj strani, ona ne prepoznaje lika - lik se prestavi kao Del Olmo i ona kaže da je on nije angažirao - okej, zaplet. Na kraju taj lik ispadne doktor Donadoni???? A što je s doktorima koji su bili u sobi? Nije im rekao kako se zove WTF???

 

I još more toga.

 

Ispravit ću se film je dobar, kraj je TEŠKO SMEĆE jer ne ponudi ni riješenje, ni moguće riješenje, sto stvari je bilo tu samo drame radi (na to sam extra alergičan) i još je tako teatralan kraj - taj glavni psihijatar umjesto da kaže, evo njen doktor luda je. Ne, on pusti cijelu farsu, kaže im da su budale, cijeli zbor glasa da je zdrava (a luda je) i onda on odlazi, a doktor teatralno dolazi - to mi može proć u filmovima o superherojima.

 

Pretpostavljam da je to neka umjetnička kritika društva

Shutter island s kojim ga uspoređuju (iako sam nakon 28 minuta filma pogodio twist) ima jebenog smisla, zaplet i kraj (nije da ne volim i ne definirane krajeve, ako su dobri zašto ne) i jede ovo za doručak.

 

 

Ima svega nabacabog ok... Al ne znam sto ti je tu cudno? Ona je na kraju naprosto luđakinja koja iskrivljuje pricu kako koj kad pase... Da, doktor koji je dosao na kraju je bio dr.Donadoni, onaj koji joj je postavip dijagnozu na samom pocetku jel? Sto je tu cudno?

Ona je u svom umu, a i ostalima, slozila pricu da je on Del Olmo (stvarni Del Olmo je bio onaj lik koji se kratko pojavio na sred filma, kojeg ona nije prepolznala jel, kako si sam rekao.. jasno jer ga nikad nije vidjela u zivotu; iako ni sad nisam siguran tko je on, sto je istina; autor se igra s njenim umom i iluzijama tako da je sve moguce - i to me najvise zivcira kod cijelog filma jel) i da je on lil koji ju je angazirao da istrazuje neko izmisljeno ubojstvo, a on je psihijatar na temelju cije dijagnoze je ona zavrsila u ludnici.

 

Mene tu kume puno vise zivcira, sto se dogodilo sa pricom o ubojsvu koje je ona istrazivala od pocetka filma? Ok, ispada da je to sve njezina cista fantazija, nikad se to nije dogodilo, ali nekako tofa se nisu ni dotakli prema kraju filma... Nezz, sve je to nekako rapleteno jako zamrseno, puno bi sve bilo ljepse da su malo cisce zaokruzili pricu, naravno sa suptilan, ne preocit nacin.. puno toga je ostalo u magli, na granici iluzije (tocnije deluzije, psihoze jel, da se strucno izrazimo hehh) i istine.

 

Ne bih rekao da je kraj smeČE, ali da, definitivno te (bar mene) ostavlja frustriranim, i cijeli film bi bio puno kvalitetniji da su to malo rezolutnije raspleli. Kao sto sam i govorio, malo se previse igraju sa glavom gledatelja, i ostavljaju te u potpunoj neizvjesnosti do kraja fila, pa cak donekle i poslije njega jel...

 

Sad kad pricamo o ovome, dosta me podsjetilo na raspravu o famoznom The Wailingu, gdje smo također pricali kako su imali malo previse twistova pred kraj.. Velika razlika je u tome (i razlog zbog cega je po meni The Wailing daleko kvalitetniji) sto je The Wailing imao daleko jasniju strukturu u cjelini. Da, malo su se poigrali na kraju, ali ne toliko da unisti film.. Ovdje je sve nekako nejasno i labavo kroz citav film i to te frustrura. Naprosto previse. Steta, jako lijepa produkcija, rezija, vrhunska gluma i likovi.