Naletio na Kuma 1 na tv-u u ove kasne noćne sate, taman zadnjih sat vremena...Scena krštenja kada Michael(Pacino) odgovara na obredna pitanja "odričeš li se zla..." i paralelno idu eliminacije ostalih mafijaša je jedna od najjačih scena u povijesti filmske industrije.
Filmove možeš podijeliti u hrpu kategorija, ne samo prema žanrovima, već nekoj vlastitoj raspodjeli s obzirom na životno razdoblje, dob , nostalgiju itd. Ima filmove koje si volio nekad jer si bio mlađi, pa kad gledaš drugi put te više ne oduševljava. Ima one koji su dobri, ali ne za više od jednom jer ti postanu dosadni. Ima one koje voliš radi nostalgije, svako gledanje je više tradicija nego sama kvaliteta.
Kum je nešto posebno, svaki put te sve više oduševljava. Sam film možeš secirati na 100 komadića i svaki posebno analizirati, svaku scenu, ponašanje likova, dijaloge, ma do najsitnijeg detalja.
Kad smo već kod te scene, iako znam da je treći Kum često u sjeni. No, ta scena krštenja kada se Michael "odriče", a ustvari pristaje na zlo je ustvari velika poveznica sa ubojstvom njegove kćeri u zadnjem dijelu. Simbolika, ubojstava, nasilja i zla koje te prati jer si sam odučio igrati tu igru. Film tj. serijal iako mafijaški je duboko moralan. Ne samo Vitini(Kuma) stavovi oko droge, a u vrijeme snimanja je bila ekspanzija u SAD-u, već ustvari kako je to jedan Svijet iz kojeg nema izlaska van kad kažeš sudbonosno "DA" tom igranju igre.
Novac, slava, moć, utjecaj su itekako poželjni kad si mlad i želiš nemilice stići na vrh, no onda shvatiš da u toj prljavoj igri postoji nešto vrijednije, a to je obitelj. Kad shvatiš neke stvari, vidiš da izlaza nema i da te progone isti oni kakav si ti nekad bio. Ustvari bježiš na jedan način od svoje prošlosti koja te prije ili kasnije sustigne.
Nekad mi je film bio spor, danas mi je taman da mogu uživati u svakoj sceni i još bi zaustavio neke radnje te premotao jer mi prebrzo prođu.