Ima jedna stvar koju sam primjetio kod sebe. Jako puno filmova iz 80-tih smatram precijenjenim, a 90-te su mi najbolje desetljeće. Pitam se je li to generacijsko jer sa 80-tim nemam dodirnih točaka, a 90-te su mi teška nostalgija. 

Terminator mi je najdrazi film iz djetinjstva, ali i ovako je odlican.

Pulp Fiction razvaljuje kakvi vrhunsko-sjebani dijalozi, nestvarno dobro

A Terminator je kompletan film, sirov i mračan, atmosfera kroz cili film je bolesno dobra, priča je vrhunska, imaš ljubavnu priču u svemu tome, i ono najbolje - glavni lik je negativac. Da ne govorim s kakvim budžetom je sniman, genijalnost Camerona nemam što drugo reći. 

Od Tarantina najbolji mi je Psi iz rezervoara, inace nisam ljubitelj njegovog perverznog histericnog stila, ali ima par dobrih filmova. Ako nista, autentican je. Dobar mi je onaj sa tri price iz hotela, kako se zove uopce. Zadnja prica najbolja. 

Pulp fiction onako, dobar film ali ne toliko da se topim na spomen. Nesto slicno mi je i Big Lebowski.

4 sobe. Vrh

I Istinita romansa (scenarist) sa najboljim dijalogom ikada

najbolji scenarij svih vrimena. ili ajde top pet ikada. 

Kratak osvrt zašto volim Gospodare prstenova...

Moram reći kako nisam neki ljubitelj SF filmova, niti me ta kategorija previše interesira van onih koji su poznatiji ili zvučno ime koje pogledaš jer je "trend". Međutim, Gospodari prstenova su nešto sasvim drugačije, jedno remek djelo filmske umjetnosti na toliko razina da je teško sažeti bez da se o njima ne napiše jedan veliki roman. Na kraju svoju genijalnost jedino mogu pripisati legendarnom J.R.R.Tolkienu i Peteru Jacksonu koji je to sjajno prenio na veliko platno. 

Iz vana na onoj najosnovnijoj "primitivnoj" razini za najveći broj gledatelja su izbor zabave.Film koji od početka do kraja prati dramatična radnja borba dobra i zla, neobični likovi kao vilenjaci, patuljci, čarobnjaci, hobiti, orci i mnogi drugi koji sami po sebi izazivaju zanimaciju i vode gledatelje u svijet mašte i snova, scene prirode su fantastične, prelijepe gdje ostaješ bez dana i zaista lokacije snimanja na Novom Zelandu su nešto što filmu daje posebnu aromu, zatim su tu napete borbe gdje praktički u svakom sukobu susrećemo neke od novih likova( uruk-hai, goblini, trolovi, vargovi, mumakil...) sa jedne ili druge strane ( vilenjaci, enti, Gandalfove orlove,...). U svakoj sceni ostajemo bez nekog od glavnih likova( Boromira, Faramira, Gandalfa sivog, Aragon kada pada sa litice što ostavlja dodatni emocionalni trag na svakom gledatelju i pojačava napetost. 

Međutim, film je daleko dublji i prenosi čitavu priču Tolkienova života, njegovih razmišljajna, uvjerenja i iskustava na kojima ne samo bazira likove, već komplet ponašanja ljude, njihove strasti, ideale i padove. Doslovno se svaki lik može izanalizirati gdje vidimo njegove jače i slabije strane koje se odražavaju na čitavu radnju i odvode ju u nepoznatom smjeru. Priča o borbi za moć i vlast gdje vidimo izdaju od onih koji bi trebali štititi pravdu i mir( Saruman čarobnjak) jer su kukavice koji idu putem lakšeg otpora kako bi zadržali vlastiti život, a ustvari ga odvode u propast. Priča o nezrelim dječacima i onima najmanjima hobitima koji uzimaju teret koji odrasli ne mogu nositi dok odrasli muškarci se pokazuju slabićima i bježe od vlastite odgovornosti kao upravitelj Gondora. Imamo nevjerojatan primjer žrtve za opće dobro i žrtve za prijateljstvo u likovima kao što su Sam ili pak Gandalf koji pak kroz tu žrtvu bivaju nagrađeni i doživljavaju preobrazbu. Njihovo plemenito srce ih uzdiže na novu razinu gdje dobivaju potrebnu snagu da prevladaju izazove i da druge nose na tim teretima koje sami nose. 

Zatim tu je Smeagol/Gollum kao lik kojem je moć i želja za prstenom izobličila ljudski izgled, pogled na ono što čovjeku učini bogastvo kada postane svrha njegovih ideja, obožavanja i konačni smisao postojanja. Ona scena kada tone sa prstenom je prikaz njegove propasti gdje tone sa njim ili bolje rečeno pod njim u vječnu propast. Njegov duh je nemiran, luta po špiljama i u neprestanoj je borbi sam sa sobom...

Hobiti kao što sam već rekao su rastom najmanji i naslabiji, no nosi ih velika želja, srce i upornost. Svaki put kada naiđu na prepreku ne odustaju, idu glavom o zid i nastavljaju unatoč svim svojim manama. Tolkien koji je bio velik i odan vjernik pretvara ustvari ih u neku vrstu (David protiv Golijata), gdje oni najmanji donose pobjedu baš kao što je to David učino i simbolična je ona scena na kraju kada Aragon kao okrunjeni kralj njima govori da se oni nikom ne klanjaju te on klekne pred njih da im se pokloni...

Aragon koji zna vrijednost vlastitog porijekla, ali ne čeka da mu sudbina sama napiše priču već prihvaća svaki izazov koji mu stoji na putu. Ide u dubinu tame da bi donio natrag svjetlo, ide u kod onih koji su izdali svako poštenje, čast i moral kada su trebali služiti njegovim pretcima da bi sada otkupio njihovu izdaju i donio novu pobjedu, a njima slobodu od vlastitih postupaka. Kralj koji prvenstveno želi služiti, a tek onda biti taj koji zahtjeva od drugih da mu služe. 

Film je pun neizbrisivih dijaloga i scena koje ostavljaju dubok trag na gledateljima. Recimo u Dvije kule imamo iščekivanje borbe između ljudi i vojske Uruk-hai njih 10 0000, onaj mrak, tama, kiša dodaju dramatičnost čtiavog prizora, iz daljine se vidi vojska koja se približava bakljama sa ciljem da uništii sve pred sobom. Gledamo dijaloge uplašenih ljudi, dječaka koji imaju mačeve veće od sebe, plač majki i djece i onda ide ona tišina gdje se čuju samo njihovi koraci kako stupaju. Kada gledaš taj prizor ne možeš ne osjetiti jedan strah koji izvire iz ljudskih očiju, neka nelagoda koja se osjeti u svakom ratu kada te dijeli trenutak od smrti i trenutak od života. 

Nezaboravni dijalozi između Gandalfa i Pipena ili recimo Froda i Sama kada u jeku borbe okruženi porazom imamo iskru nade o smislu postojanja, životu koji se nastavlja iza ovoga i smislu zašto ovo rade u vjeri za dobro unatoč svim izgledima koji se nalaze protiv njih...

Glazba je još jedan maestralni dio filmskog serijala. Dramatična, emotivna, borbena i inspirativna gdje u kombinaciji sa već spomenutim scenama i likovima dodatno pojačava svako događanje i odvodi u neke nove dimenzije. Drugim riječima Gospodari prstenova je priča o nadi u bolje sutra, o pobjedi dobra nad zlim unatoč svim izgledima, o malenima koji nose najveći teret i dobivaju najveće zasluge, o miru, pravdi, poštenju, žrtvi, izdaji, pohlepi, moći i željom za vlasti...Kako se svako dobro isplati, da se nikad ne odustaje i da oni najuporniji i najsrčaniji uvijek dođu do svog cilja, a one koje vodi moć i pohlepa uvijek završe pod teretom onog za što im je srce žudilo. Sve to je ukomponirano u fantastičan svijet čudnovatih likova, nezaboravnih borbi i još ljepše priče uz vrhunsku glazbu. 

Ovo je samo ukratko jer o ovome bi se moglo još puno napisati, no jedno remek djelo koje iz godinu u godinu dobiva na važnosti i svaki put gledajući vidiš nešto novo.