Natural born killers 1994
Jel smijem reći da je ovaj film ustvari nekakav emocionalan IQ TEST, ne samo pojedinca već i društva sveukupno ???
Idemo redom...
Da me netko stavio u zatvorenu sobu, pustio ovaj film i rekao imaš jedan pokušaj da kažeš tko je režisirao, a tko od poznatih redatelja napisao scenarijii za ovaj film mislim da nebi otišao dalje od Olivera Stonea i Tarantina.
Da bude ironija, za ovaj film sam prvi put čuo baš kao "obrazac" društva koje su prikazivali, gledao jednu RTL emisiju o ubojstvima, možda se neki od vas i sjećaju pred 10-ak godina, gdje su imali serijale o parovima ubojicama.
Jedan mladi tek punoljetan par serijskih ubojica tokom 90-ih je bio opsjednut ovim filmom, pogledali su ga nekoliko desetaka puta te po izjavi obitelji žrtve krenuli u seriju ubojstava inspirirani istim. Zbog toga je protiv filmske kuće kao i samog Stonea podignuta tužba od strane obitelji žrtava kako bi se isti zabranio te dobila odšteta, a slučaj je dospio do Ustavnog suda koji je film zaštitio prvim amadmanom.
I onda si kao osoba razmišljaš, čak kad pogledaš te dokumentarce nosiš u sebi malo jezu, strah i nelagodu od onoga što gledaš i sigurno nije dobro za psihu...Misliš si kakav je to film da bi inspirirao dvoje mladih ljudi da krenu u ubojstva, zar toliko glorificira nasilje, znaš Tarantina i u glavi ti se vrti vjerojatno neka epska scena "klanja", nadmoći itd. Jednostavno dugo ga nisam pogledao sve dok mi jednom nije naletio na tv-u.
Onda pogledaš takav film i shvatiš da je to ustvari jedna velika kritika društva ovdje ponajviše američkog iako bi se dale naći poveznice u brojnim stvarima i sa našim, parodija i satira glorifikacije nasilja, destruktivnog društva i medija koje od ubojica rade heroje, romantiziraju ubojice i kriminalce radi gledanosti, zarade i gdje je sve kao onaj film Trumanov show, jedna velika umjetna priča gdje se dehumanizira čovjek u jednom poremećenom društvu gdje caruju obrnute vrijednosti, a veliku ulogu baš igra sustav poremećenih medija, policije, u SAD-u čitavog pravosudnog sustava i zatvora.
Nasilje postaje život od rođenja do smrti, prenosi se kao dio društva i dio obitelji gdje od zdrave djece kroz zlostavljanja se napravi osoba koja teži ka mržnji, ne osjete nikad toplinu doma. Ta destrukcija je kao magnet, privlače jedni druge i onda zajedno gorčinu vlastitog života iskaljavaju nad nedužnima kao neka vrsta sadizma gdje im to predstavlja užitak. Strah se dobro prodaje, a duboko je ukorjenjen u svakome od nas. Možda danas više nego ikad sa digitalnim medijima i društvenim mrežama....
Po meni uz fantastičnog Woodyja Harrelsona( čiji je otac bio plaćeni ubojica koji je ubio prvog federalnog suca u 20-om stoljeću, te još nekoliko ubojstava koja mu nikad nisu dokazana...) koji je sjajno utjelovio lik poremećenog ubojice nastao kao rezultat nasilja, oca koji si je raznio mozak pred 10-godišnjim djetetom. Taj kiseli osmjeh, hladnoća koja ljubav jedino osjeti kao stras ne kao emociju...želja za dominacijom, hladnoća eliminacije života gdje ne osjeti toplinu i pomoć( Indijanac), niti emotivna prijateljstva( mediji)...Ono što je najgore, samodefinirani proroci koji u vlastitoj glavi imaju dojam spasitelja i da oni rade ono što čovjek radi prirodi, vidiš nadprosjećnu inteligenciju koja često zavodi mase kako bi objasnili destruktivnu narav kao nešto sasvim normalno i onda mediji stvaraju kult ličnosti...Po meni je čak i poruka ili jedna od da takvi hladnokrvni grabežljivci težnji moći često nisu sa pištoljem, već sa odjelom i kravatom koji pod glorifikacijom medija dolaze na visoke položaje, a onda provode vlast...tu ne mislim samo na političare, već i ljude oko njih, korporacije itd.
Što tek reći na fantastične izvedbe Robert Downey Jr. i Tommy Lee Jonesa, medijska krvopija težnja vlastitoj samopromociji koja koristi sve argumente slobode medija da bi narušila slobodu drugima. Kao pijavice spremne pogaziti sve elemente normalnog društva, reda i zakona za promociju u ovom slučaju nasilja sve dok sami ne postanu žrtve istog. Ona scena kada je kamera okrenuta prema Downeyju na kraju i kada mu Woody kaže ti si zadnja žrtva i pravi ubojica, onda ide ona kratka animacija "sotone" na licu kao predstavnika medija, usmjerena kamera i pucanj...
Tommy Lee Jones i detektiv su predstavnici zakona, vidiš jednu isto poremećenu ličnost kao nekoga tko zakon gleda isključivo kao dominaciju, bez osjećaja. Ustvari prikazuju kako su ubojice i sustav često isti novčić sa dva lica, jedina razlika je što jedni imaju dozvolu za ubojstva...Scena u hotelu za ubijenom prostitutkom od strane detektiva koje je glavno lice medija, kasnije scena u zatvoru...Kao da je odjelo detektiva ustvari prikrivena želja da bude ubojica, ali previše voli slobodu. No, te scene su često naličje onoga što gledamo u stvarnom životu, iza znački i pravdi se često krije veća nepravda od one koju love..
Tommy Lee, opet ta dehumanizirana strana zakona i upravitelja, hladnoća i želja za vlašću koja ne vidi ništa osim zakona, ali opet dehumanizira zatvorenike kao stoku. Slična karakteristika, svi na neki način ubijaju samo na različite načine, svi čekaju izvršenje kazne i raduju se tome, vole podcjenjivati tuđi život...Čak najbolji opis ne mogu ni dati, daju one scene, oni osmjesi i njihove radnje. Nekad slika govori tisuću riječi...
Na kraju režija, isprekidane scene, one halucinirajuće scene isprepletene tamnom dubokom glazbom baš pokazuju ustvari taj užas i horor društva od samog odgoja i destruktivnih obitelji, mladih ljudi koji mržnju odrastanja vraćaju mržnjom prema nevinima, poremećenim ljudima u sustavu policije i pravosuđa i na kraju hijene medija i njihova težnja za promocijom na mrtvima i senzacionalizmom koji ne poznaje etiku, niti dobro i zlo...
Za kraj mi je brutalna scena kako odlaze u onom kamperu sa djecom...meni osobno poruka kako se takav Svijet i društvo nastavlja, da pače takvi se razmožavaju pod utjecajem medija, danas i društvenih mreža.
I da, moja neka osobna poruka iako je Oliver Stone baš na temelju Woodyjeve prošlosti tj. oca pronašao savršenog glumca, po meni je Woody jedan od najboljih glumaca generacije...međutim njegova poruka osobnog života gdje se od oca ubojice prometnuo u uspješnog glumca koji je okrenuo svoj život, a nosio je težak teret i križ da opere vlastito ime i to sigurno nije bilo lako. To je smjer i pokazatelj kako se život može okrenuti na bolje, ako ne mrziš i voliš na kraju ne samo ljude oko sebe, već i sebe samog te iskoristiš talente na bolje.
