Da. Ali ovaj mi se također sviđa jer ima i na španjolskom jeziku, na kojem sam i gledao.

Evo ako nekoga zanima moj kratki rant za ovaj film

Barbie (2023)

Ne znam točno od kuda da počnem, ali krenit ću odmah direktno. Ovaj film je toliko loš na više razina. Istina da nisam očekivao neke remekdjelo, ali svejedno ovo mi je bilo jedno od lošijih filmskih iskustava u zadnje vrijeme. 
Film je pokušao biti toliko toga, ubačene su mnoge stvari, ali nije uspio niti u jednoj. 
Već od same prve scene mi je bilo jasno da ovo neće krenuti u dobrom smjeru. Referenca na jedan od najboljih filmova ikada snimljenih (2001 Odiseja) je teška blasfemija i uvreda za svakog pravog filmskog obožavatelja. Treba ih tužiti samo za to. Nadalje, apsolutno svaki lik u filmu je ogavan i odbojan, nije me bilo briga niti za jednog. Feminističko sranje je pretjerano i neukusno. Svaki muški lik je glupi negativac,a žene su pravednice koje zaslužuju vladati svijetom. Za povratiti. Da su barem dobro napisani likovi pa ajde nekako. Redateljica Gerwig je pokazala da zna pisati dobre scenarije i ženske likove, ima dvije nominacije za Oscara za scenarij tako da mi nije jasno što se ovdje zapravo dogodilo. Priča je puna rupa, nema logike i vrijeđa inteligenciju gledatelja.
Ovaj film mi nije bio smiješan, nije mi bio zabavan, nisam ništa novo naučio, nije čak ni dobra satira, poante nema, a žalim svaku minutu koju sam proveo gledajući ovo abominaciju od 100 + milijuna dolara. Možda i najžalosnija stvar je što je film, zahvaljujući sjajnom PR-u,  na kinoblagajnima zaradio glatko preko jedne miljarde dolara, što je za neku drugu raspravu. Film traje nešto manje od dva sata, ali imao sam osjećaj da traje barem 3 puna sata koliko mi je bio naporan. Nikad više u životu neću ovo pogledati, i jednom je previše. 

Meni nije bio loš, nemogu vjerovat da su htjeli Gal Gadot da bude Barbie.

Licorice Pizza je jedan od novijih filmova (2021) kojeg se po meni ne bi trebalo izbjeći. Možda bi bilo dovoljno reči čiji je - Paul Thomas Anderson. A možda je to tako jer pripadam starijoj generaciji, a ovo je po žanru spoj filmova, starijih Američkih grafita i novijeg Bilo jednom u Hollywoodu. Film bez radnje, koji osvaja nostalgijom i iskrenošću i drži me prikovanim uz ekran 2 sata i 13 minuta, a nakon gledanja osjećam se toliko dobro, da sam ga odmah poželio ponovo gledati.