Pogledao jučer film i ono šta je netko ranije napisao stvarno je istina. Ima film dubine i prikazuje vrijednosti koje inherentno nisu woke. Barem sam ja tako vidio. Podsjećalo je na epove kakvi su bili nekad, herojstvo, vrijednosti, stvari veće od života, grandioznost, avantura, glavna pouka kako sam je ja doživio je plemenita. Čini se kao film koji bi uvijek sjeo gledat kada bi ga ulovio na tv-u makar sam ga već pogledao 13 puta.
Ono što mi umanjuje generalnu ocjenu i što mi čini film samo jako dobrim, a ne sad vrhom vrhova i za izut se iz cipela kolko god sam ja to htio i što me "vadi" iz filma stvarno jesu ovi castinzi, kostimi, gluma, moderni "artistic choices".
I tu čak ni ne mislim samo na te "woke" izbore, zapravo to je manjina problema, nisu mi sjedali npr. ni Tom Holland, ni Robert Pattinson, nije mi ni pasalo to što je Nolan odlučio bacati moderni štih na Odiseju time što je bio kreativan s kostimima i što je govorni stil bio današnji moderni, a ne povijesni uzvišeni. To me konstantno bacalo i vadilo iz filma jer se nisam nikako mogao uživiti skroz u to da gledam nešto antičko, legendarno, mitsko, epsko
Ono što je genijalno u svim Nolan filmovima je i tu genijalno, kinematografija, glazba, kadrovi, sve to 10/10.
Jedino što razmišljam od jučer, postoji li šansa da napredak tehnologije i kamera koja čini sve filmove super detaljnim, glatkim, vrhunski snimani, zapravo sputava taj osjećaj uživljenja u film? Kao da sam se lakše mogao uživi u onaj stari film o Argonautima nego sad u ovu Odiseju. Trenutno ne znam najbolje artikulirat što mislim, vratim se kasnije
Otamendi, De Bruyne, Fernandinho, Silva, Sterling, Aguero, they are investments from the past. Do you know how many of United players left the club last season? See where they play, how they play, IF they play. That's football heritage.