Sitcomi su pretpostavljam i zamisljeni kao priglupa sala i posalica, nista posebno samo neka je duhovito, makar izlizane fore.
Neki od najpopularnijih su realno debilizam. Bundy obitelj, "Peg danas je bio grozan dan na poslu", ona jase kauc, cerka glupa plavusa, sin nejebica tinejdzer i vrti u krug uz more grimasa i kreveljenja uz dasak simpaticne mizoginije. Prijatelji, sale u rangu "povuci me za prst". Dva i pol muskarca, promocija gejpedera i jos malo mizoginije.
Trotteri su navodno zamisljeni ne kao cista komedija, trebalo je tu biti neke drame sirotani majka umrla rano otac otisao djed odgojio, a onda je David na setu poludio i odglumio londonskog mangupa tako dobro da je ostala samo komedija. A i Rodneyu nasli mjesto kao inteligentnom ali smotanom bratu. Glumac je u nekom intervjuu rekao da u pocetnu nije znao kako pratiti Davida i plasio se da ce dobiti nogu jer je Delboy osvajao kadar u potpunosti i onda su ovi smislili ajde da brat bude suprotnost. U svakom slucaju engleski cinicni humor je tri levela iznad americkog.
Nije problem ako je humor "glavni glumac sam sebi podapinje nogu" jer tako rade Francuzi, i to je simpaticno. Problem je kad si prepotentan kao ameri a nemas to u sebi, makar ne na polju humora.