Isto što sam napisao pred par mjeseci i dalje mi stoji da je velik dio uklonjen, radnja nema smisla bez tog dijela...
Pogledao Eyes wide shut, posljednji Kubrickov film za koji mnogi kažu da je nakon njegove iznenadne smrti izmontiran, izrezan za oko 25 do 45 minuta te promjenjen u onim najdramatičnijim dijelovima gdje su bile scene žrtvovanja od strane elita i mračne stvari našeg surovog svijeta, orgije i slično...
I svakako se mogu sa tom teorijom složiti, a mislim da Epsteinovi dokumenti, Diddyjeva zlostavljanja i sve ono što je izašlo sa zlostavljanjima u Hollywoodu te elitama zadnjih godina to svakako potvrđuje. Čak mogu reći da je film stvari neka preslika baš tih događaja, uvodi te u svijet mračnog, spoznaš da postoji, ali baš kao u filmu kako Billyja uvjeravaju da je sve normalno i da se ništa nije dogodilo "nakon rezanja" i Kubrickove smrti, tako i ovdje su nakon dokumenata na stolu se sve uvjeravalo da isti dokumenti ne postoje, postoje žrtve, ali ne i krivci...
Drugim riječima, otišao tamo, vratio se i krenuo istraživati, no nakon toga su mu vrata bila zatvorena, malo drame i to je to....Ne mogu prihvatiti da je to isti redatelj jer bi Isijavanje onda završilo bez one drame.
No, da ostanem na ovome, mogu samo izdvojit kraj. Ona zadnja scena u trgovini igračaka. Kad gledate na prvu sasvim normalna scena, krcata trgovina igračkama u vrijeme blagdana, roditelji koji kupuju djeci poklon i možemo reći da je čak neko osvježenje nakon prethodne drame. Međutim, tad tek primjetite koliko je bolesno i demonsko, naime ako se vratimo na scenu prije kada on pronalazi masku na krevetu što je po meni poruka da ne možeš pobjeći od toga Svijeta i da "duguješ" te da se cijena mora platiti...Iduća scena gdje se on baca u plaču na krevet, prepričava Alice u suzama i onda iduća gdje ona suznih očiju van sebe puši cigaretu pomirena sa sudbinom i neizbježnom tragedijom praznih očiju. To nije pogled osobe koja je pobjega, već osobe koja mora platiti cijenu.
Vraćamo se na trgovinu igračaka, isti pogledi, u jednom trenutku ona pomiluje svoju kćer Helenu koja prvo ide prema kameri naprijed, sa lijeve strane se nalazi umjetno stvorena igra nalik na masonski kruh sa žrtvom u sredini, zatim se fokus vraća na Billa i Alice te dijete koje se nalazi između njih, ali u pozadini gdje su dva čovjeka u tamnom. Ista ona dva čovjeka koja su dočekala Billa kada je došao prvi put u taj dvorac i zabavu, ne vidimo Helenu nakon toga, već se kamera vraća na njih dvoje i onda ide zadnja rečenica.
Je li to bila poruka da su morali predati svoje dijete kao žrtvu, naime bezazlena scena u trgovini igračaka koja ostavlja gorak okus, sve nekako umotano u simboliku. Čak i taj njegov put od savršenog života gdje ima dobar posao, lijepu suprugu i kćer, cijenjen među kolegama. Kad dođete do kraja, vidi se da sav taj njegov put prema tome je bio planiran, od prvotne zabave gdje upoznaje prostitutku koja je nadrogirana, supruge koja ga namjerno radi ljubomornim, druga prostitutka koja mu prilazi na ulici, prijatelj glazbenik koji mu govori o zabavi, govori o lokaciji i govori mu tajnu lozinku sve do dolaska tamo....
Ako uzmemo da je Helena njihova kćer, a po grčkoj mitologiji znamo da je ona bila oteta žena spartanskog kralja od strane Trojanskog princa Parisa, je li ta simbola imena ? Je li dijete od samog početka bio cilj, a roditelji samo mamac u sve to. Kažem gorak okus koji se pojačava svim ovim događajima otkrivenima iza, inače filmu svakako fale oni dramatični dijelovi koji su vjerujem izrezani, ali kraj je i bez toga jeziv, moralna korupcija i dekadencija onih koji imaju najveću moć u društvu i žele da neke tajne ostanu sakrivene.
Još jedna stvar je zanimljiva, Kubrick se pojavljuje u jednoj sceni, a to je kao promatrač kada Bill dobiva adresu i tajno ime za ulazak u dvorac. Zanimljivo da jedino se pojavljuje i promatra tu scenu, kao da govori da je on promatrao te stvari. Kasnije umire 6 dana nakon što je šefovima pokazao film i inzistirao da dijelovi ostanu.
Možda je bolje neke stvari ne znati
