Stanley nam je ostavija trag iz prošlosti da ga pogledamo otvorenih očiju jednom kad izopačenost ugleda svitlo dana tj svitlo dana obasja izopačenost jer laž i izopačenost kad tad isplivaju. To vrime je došlo nedavno sa Epstinovim folderima. Sam Stanley je vjerojatno prisustvova takvim izopačenim "zabavama", zna je šta se događa iza zatvorenih vrata, moguće da je i sam bija uključen bar u nekom dijelu i mora je to izbacit iz sebe prije nego ode, da "opere" dušu i to je napravija kroz briljantan film prije nego je umra. Labuđi pjev ka poruka svima šta se događa prid našim širom zatvorenim očima.

Već godinama kad god dođe taj film na tapetu, uvijek ovako kao i danas - 10 priča o zavjerama, sektama, tajnim društvima, a nitko ni riječi o srži filma i odnosu dvoje ljudi. 

Dakle, film svakako da ima simbolike i nekih skrivenih poruka, samo moje osobno mišljenje je da je to, u nedostatku boljeg izraza, usputna priča, a ona glavna je između Cruisea i Kidman, tj onoga što oni predstavljaju u filmu. 

Što se tiče ostalih filmova koje ste spomenuli, Odiseja mi recimo dijeli drugo mjesto sa ovim, Dr. Strangelove je čvrsto treće, dok za Paklenu naranču imam nepopularno mišljenje da je vrijeme pregazilo i, koliko god bila provokativna kad je izašla, da je prilično loše ostarila i da danas nema težinu da ga svrstavam u najbolje filmove. 

To se mora gledat kroz prizmu vremena. Ti filmovi su nošeni twistom i onda kasnije to nije isto. 

Meni osobno Paklena naranča nikada neće ostarjeti, a kamoli da će loše ostarjeti. I uopće mi nije bitna njena provokativnost, to mi je u tom remekdjelu zadnja rupa na svirali. Vizualno je savršen na neki svoj pomaknut način, neke teme koje obrađuje su danas još aktualnije nego prije više od 50 godina, a McDowell je toliko fenomenalan da je DeLarge i dan danas jedan od najsavršenijih antijunaka koji su se ikada pojavili na filmu. S jedne strane ga prezireš, a s druge strane te privlači svojom karizmom i energijom. Toliko da ti bude nelagodno. A ta nelagoda je i najveći dokaz genija Paklene naranče di te se konstantno manipulira na psihološkoj razini. Malo koji film te ostavlja u tako neugodnoj poziciji kao Paklena naranča i ostavlja te da preispituješ granice vlastite empatije. Valjda je zapravo osnovna poanta visoke umjetnosti baš u tome da nas izbaci iz zone komfora i natjera da zavirimo u vlastite skrivene/mračne kutove, u ovom konkretnom slučaju da se upitaš pa bokte mazo što nije u redu sa mnom. Uglavnom, htjedoh napisati samo da je Paklena naranča bezvremenska.

Paklenu naranču mislim da nisam nikad gleda

Paklena naranca je ostarila jako lose, meni je, unatoc tome, jako drag film - pogledao sam je jedno 3-4 puta.

No, da knjigu nisam procitao par puta, film bi mi sigurno bio za klasu do dvije losiji, knjiga je puno, puno dublja i daje sirinu kasnije za film.

Nije mi samo jedan covjek rekao da mu je Paklena Naranca glup film i mogu ga shvatit.

Sad tek procitah cijelu raspravu, eto mojih "5 centi" na tematiku, zapravo siv komentar izmedu vasih crno-bijelih videnja 😁