Lionel Mandrake je napisao/la:
Sve je stvar osobnog doživljaja i vlastite percepcije. Ti kažeš da je Naranča loše ostarila, ja kažem da nije. Ti kažeš da je Eyes Wide Shut neupitno remek djelo, ja kažem da je to vrlo dobar film prilično bazične radnje: žena prizna fantaziju; muški ego doživi slom; lik hoda gradom i traži utjehu/osvetu; naleti na bogatune koji rade ono što ljudi sa gomilu zelembaća na računu inače rade (koriste moć i novac za dekadenciju); vraća se kući slomljen. To je kostur filma koji se bavi intimnom dramom dvoje ljudi ispričanom na jedan uvjerljiv i zanimljiv način.
Što se mene osobno tiče, nema tog kritičara, eseja na jubitou ili AI-ja koji me može uvjeriti da je nešto remek-djelo ako film kao cjelina nije zavitlao i dotaknuo moju osobnu nit. Ljudi koji pod gledaju dublje često upadaju u zamku jer je u pitanju Kubrick. E i onda traže, polazeći od pretpostavke kako je on bio poznat kao manijakalni perfekcionist, u svakom jastuku, svakoj maski i svakoj lampici skrivenu šifru svemira. Ponekad je plava lampica na drvcu samo fakin plava lampica koju je Kubrick stavio tamo jer mu je estetski pasala u kadru, a ne zato što predstavlja tajni masonski kod ili ne znam što već...
Meni je to vrlo dobar film, ali daleko od njegovih najvećih remek-djela, rekao bih da je u usporedbi s njima, uključivši i Naranču, skroman i komoran o dvoje ljudi u braku koji se svade i mire. Daleko je to od monumentalnih, žanrovskih i tehničkih revolucija koje je Kubrick dao svijetu filma. Pogledat ću ga još jednom kad naletim na njega, dopuštam da ću promijeniti mišljenje, ali sve do tada moj stav je jednako legitiman kao i tvoj.
Film te ili dotakne ili ne. Ista stvar je i sa muzikom. Konkretno, ovaj o kojem pričamo me nije, ali zbog puno zanimljive argumentacije sasvim sigurno i vrlo rado dam još jednu priliku.
Vidi cijeli citat
Slažem se da ti film ne može biti remek djelo, ako te ne dotiče.
Ja sam se toliko loše osjećao nakon gledanja tog filma, da mi je trebalo nekoliko dana da sebi dođem.
Kazeš "plava lampica na boru, je plava lampica i nista vise". Sa tim se slažem.
Ali, kad se Nicole Kidman upoznaje sa likom, on joj se predstavi kao Sandor (prva sotonistička crkva u Americi se tako zove) a na zidu nisu plave lampice, nego vrište pentagrami i osmerokrake zvijezde.
Onda, one maske, kako sam već rekao su poveznica na Rotchilde i njihovu zabavu.
A one dvije najsablasnije maske se nalaze, kao ogromne skulpture, nedaleko od Londona, u gradiću gdje je većinski zemljoposjednik Rotchild.
Ima baš hrpetina tih "slučajnosti" kojima ih on razotkriva na jedan suptilan način.
A to je dodatan začin filmu.