Petra , mali Anđelo se operirao....
A
kada će meni doći Janica, pitanje je koje muči Anđela Kraljevića nakon
što je u ponedjeljak operiran u dječjoj ortopedskoj klinici u njemačkom
selu Aschau južno od Münchena. To Anđelo pita roditelje Ivanu i Anđelka
otkako je preko portala Jutarnjeg lista prodan štap koji je Snježnoj
kraljici ispao na sljemenskoj utrci, ali sve više posljednjih dana
otkako je izvjesno da se bliži trenutak kada će prvi put normalno
prohodati i dobiti djetinjstvo kakvo zaslužuje.
- Sve se polako
vraća u normalu i sigurni smo da će Anđelo biti dobro - rekla je mama
Ivana koja je, uz Anđela, sigurno najveći junak naše priče.
Odmah
nakon operacije Ivana i Anđelo su uvidjeli što znači odabrati za takav
zahvat Ortopedische Kinderklinik, "bolnicu na kraju sela". Kako je i
predviđeno u takvim situacijama, u sobi koju Anđelo dijeli s još dva
dječaka našao se krevet inače skriven u ormaru, na kojemu sada spava
mama malog Proložanina kako bi mu u svakom trenutku bila na
raspolaganju, posebno dok je dva-tri dana nakon operacije imao povišenu
temperaturu za što kažu da je normalno.
- Prva je noć bila
najgora jer je Anđelo navikao stalno se dizati u krevetu, a sad s
gipsom na objema nogama ne smije niti sjediti - objasnila je Ivana.
Srećom,
Anđelu je vrlo brzo zabavu počela predstavljati čak i vožnja u
krevetiću po katu ili spuštanje liftom do prizemlja, samo mu je bilo
bitno da mu se pred očima mijenjaju slike. Osim one glavne - Ivana i
Anđelko su uvijek uz njega. Sve će biti bolje kad se Anđelo oslobodi
gipsa, za pet-šest tjedana. Prva tri tjedna ležat će u bolnici, zatim
toliko u unajmljenom stanu u kući u Aschauu. Tamo će imati na
raspolaganju opremu za vježbanje, koju klinika posuđuje svim svojim
pacijentima. A zatim slijedi veliki dan kada će skinuti gips i početi
rehabilitaciju dugu osam do 12 tjedana.
Osmijeh na oba lica
Kakvi
bi trebali biti rezultati, Kraljevići mogu vidjeti i kod Anđelova novog
prijatelja, cimera Nielsa, malog Nijemca koji je također bolvao od
zategnutih tetiva, ali s još težim simptomima. Niels je na
rehabilitaciji i dogodilo se doista čudo - obitelj Kraljević vidjela je
njegove slike prije operacije kad je bio gotovo sasvim zgrčen, a sad
već po katu vozi veliki tricikl, posebno prilagođen djeci s takvim
problemima. Istina, hodati sam još ne može, ali i to je sve bliže jer
uspijeva stajati nekoliko sekundi samostalno.
- Kad vidimo njega, odmah vidimo kako će stvari ići i s Anđelom - kazao je tata Kraljević.
Anđelo
i Niels doista su se sprijateljili, iako se ne razumiju ni riječ. Prvo
su si povremeno mahali, a sad Anđelo prijatelja hvata za ruku čim mu se
približi i osmijeh se raširi na oba lica.
- Anđelo je počeo hvatati i poneku njemačku riječ, još će nam uskoro prevoditi što liječnici govore - dodao je tata.
No,
učenje je obostrano. Anđelo je, naime, od prvoga dana osvojio osoblje
pristojnim pozdravljanjem kad god bi netko ušao u sobu, pa mu sestre
već odzdravljaju "dobro jutro" na hrvatskom.

Ipak,
kad smo napuštali Aschau, Anđelo je zaboravio nove prijatelje i sjetio
se jednog imena iz Prološca - svoje vrtićke ljubavi.
- Pozdravi mi Dariju.
-
Pozdravlja Dariju, a nikome od rodbine nije se htio javiti na telefon
poslije operacije. Kaže moj otac da je to zato što im više ne vjeruje.
Svi su mu govorili da ga ništa neće boljeti, a sada ga boli. Javio se
samo rođaku kojega voli najviše na svitu - ispričao je tata.
Aschau
je neveliko turističko mjesto u kojem završava željeznička pruga iz
obližnjeg Priena, a u selu i okolici ima privlačnih turističkih
atrakcija. Kad smo posjetili Aschau, danima je trajala mećava, pa se ni
najhrabriji nisu skijali niz 1600 metara visok Kampenwand na kojemu ima
desetak staza različite težine, do kojih se dolazi žičarom s kabinama.
No,
ako se vjeruje katalozima i osoblju luksuznog hotela Residenz Heinz
Winkler, kad su vremenske prilike dobre, Aschau je veoma ugodno mjesto
za odmor, i to ne samo zimi kad njegove savršeno sređene kuće izgledaju
kao dodaci na torti sa šlagom. U blizini je nekoliko jezera, od kojih
je najveće Chiemzee na kojem se može jedriti, kupati i sunčati, a
šetati se može beskrajnim se planinskim stazama.
Terapijsko jahanje
Činjenica
da se u takvoj idili pravi bolnica, kao u nekad popularnoj seriji
"Klinika Schwarzwald", već je dovoljno iznenađujuća, bez obzira na to
što klinika u kojoj je operiran Anđelo, u vlasništvu Katoličke crkve,
postoji već 90 godina. No, novo iznenađenje uslijedilo je kad smo u
šumi na drugoj strani sela otkrili još jednu, dermatološku kliniku.
Očito je boravak na čistom zraku u Njemačkoj davno shvaćen kao dio
oporavka, mnogo bolji od ležanja u sivilu Münchena ili nekog drugog
velikog grada.
Jedan specifičan oblik dodira s prirodom mogao bi
znatno pomoći i našem Anđelu. Naime, on je već bio u Zagrebu na
terapijskom jahanju, ali taj oblik rehabilitacije zbog besparice je
ugašen. Sasvim je slučajno Anđelko u Aschauu otkrio da ono što tako
dugo traži postoji baš tu - odlično utrenirani konji koriste se za
terapijski rad s bolesnom djecom.
- Čim skine gips i počne s
rehabilitacijom, odmah ga vodim u klub. Ali, korak po korak, sve će
doći na red - istaknuo je Anđelko Kraljević i dodao nešto što je, prema
njegovu mišljenju, možda i najvažnije u priči o Anđelu: - Toliko nam je
ljudi pomoglo, i to ne samo oni koji su nam slali novac, nego i oni
koji su nas makar i zvali ili nam pisali, i svima njima cijeloga ću
života sve dugovati. Nema načina da im se potpuno zahvalim.
Bolnica na kraju sela
Klinika u Aschauu doista je malo čudo, kao što nam je i u prvom
susretu kazao jedan od njezinih kirurga, Amerikanac dr. Sean Nader.
Uostalom, kad netko sunce i sjaj Los Angelesa zamijeni pastoralom u
Aschauu, ovih dana zametenom snijegom, očito ima nešto čarobno u
bolnici. Pritom Nader nije sam jer je i dr. Monique Baise došla iz
Belgije.
- Prošle godine posjetili su nas predsjednici udruženja
ortopedskih kirurga Francuske i Njemačke i ispalo je da nisu niti čuli
za neke bolesti koje mi ovdje liječimo - naglasila je dr. Baise, a
njezin kolega Nader, koji je i studirao u Njemačkoj pa tečno govori
njemački, kaže da nigdje na svijetu ne bi imao priliku raditi zahvate
kojima se bavi u južnoj Bavarskoj.
Iz naše perspektive
"državnih", "županijskih" i drugih bolnica, doista je neobično vidjeti
da u mjestu koje ima nekoliko stotina stanovnika postoji takva ustanova
kakva je Ortopedska dječja klinika, jedina u Njemačkoj usmjerena
isključivo na dječju ortopediju. I to s uvjetima kakvi postoje u njoj -
u svakoj sobi nove, preklani sagrađene zgrade zasebna je kupaonica, a
uz svaki, baš svaki krevet nalazi se telefon za koji se u bolnici
kupuju prepaid kartice, pa djeca mogu stalno biti u kontaktu s
najmilijima.
Riječi nade
Nadu u potpun oporavak daje i dr. Monique Baise koja je operirala
Anđela: - Doista je nevjerojatno da dijete koje ne može hodati ima tako
razvijenu motoriku. Čak mu ni stopala nisu toliko zaostala koliko bi se
to moglo očekivati. Očito je da se s njim mnogo radilo svih ovih godina.