A  kada će meni doći Janica, pitanje je koje muči Anđela Kraljevića nakon što je u ponedjeljak operiran u dječjoj ortopedskoj klinici u njemačkom selu Aschau južno od Münchena. To Anđelo pita roditelje Ivanu i Anđelka otkako je preko portala Jutarnjeg lista prodan štap koji je Snježnoj kraljici ispao na sljemenskoj utrci, ali sve više posljednjih dana otkako je izvjesno da se bliži trenutak kada će prvi put normalno prohodati i dobiti djetinjstvo kakvo zaslužuje.

- Sve se polako vraća u normalu i sigurni smo da će Anđelo biti dobro - rekla je mama Ivana koja je, uz Anđela, sigurno najveći junak naše priče.

Odmah nakon operacije Ivana i Anđelo su uvidjeli što znači odabrati za takav zahvat  Ortopedische Kinderklinik, "bolnicu na kraju sela". Kako je i predviđeno u takvim situacijama, u sobi koju Anđelo dijeli s još dva dječaka našao se krevet inače skriven u ormaru, na kojemu sada spava mama malog Proložanina kako bi mu u svakom trenutku bila na raspolaganju, posebno dok je dva-tri dana nakon operacije imao povišenu temperaturu za što kažu da je normalno.

- Prva je noć bila najgora jer je Anđelo navikao stalno se dizati u krevetu, a sad s gipsom na objema nogama ne smije niti sjediti - objasnila je Ivana.

Srećom, Anđelu je vrlo brzo zabavu počela predstavljati čak i vožnja u krevetiću po katu ili spuštanje liftom do prizemlja, samo mu je bilo bitno da mu se pred očima mijenjaju slike. Osim one glavne - Ivana i Anđelko su uvijek uz njega. Sve će biti bolje kad se Anđelo oslobodi gipsa, za pet-šest tjedana. Prva tri tjedna ležat će u bolnici, zatim toliko u unajmljenom stanu u kući u Aschauu. Tamo će imati na raspolaganju opremu za vježbanje, koju klinika posuđuje svim svojim pacijentima. A zatim slijedi veliki dan kada će skinuti gips i početi rehabilitaciju dugu osam do 12 tjedana.

Osmijeh na oba lica

Kakvi bi trebali biti rezultati, Kraljevići mogu vidjeti i kod Anđelova novog prijatelja, cimera Nielsa, malog Nijemca koji je također bolvao od zategnutih tetiva, ali s još težim simptomima. Niels je na rehabilitaciji i dogodilo se doista čudo - obitelj Kraljević vidjela je njegove slike prije operacije kad je bio gotovo sasvim zgrčen, a sad već po katu vozi veliki tricikl, posebno prilagođen djeci s takvim problemima. Istina, hodati sam još ne može, ali i to je sve bliže jer uspijeva stajati nekoliko sekundi samostalno.

- Kad vidimo njega, odmah vidimo kako će stvari ići i s Anđelom - kazao je tata Kraljević.

Anđelo i Niels doista su se sprijateljili, iako se ne razumiju ni riječ. Prvo su si povremeno mahali, a sad Anđelo prijatelja hvata za ruku čim mu se približi i osmijeh se raširi na oba lica.

- Anđelo je počeo hvatati i poneku njemačku riječ, još će nam uskoro prevoditi što liječnici govore - dodao je tata.

No, učenje je obostrano. Anđelo je, naime, od prvoga dana osvojio osoblje pristojnim pozdravljanjem kad god bi netko ušao u sobu, pa mu sestre već odzdravljaju "dobro jutro" na hrvatskom.

Ipak, kad smo napuštali Aschau, Anđelo je  zaboravio nove prijatelje i sjetio se jednog imena iz Prološca - svoje vrtićke ljubavi.

- Pozdravi mi Dariju.

- Pozdravlja Dariju, a nikome od rodbine nije se htio javiti na telefon poslije operacije. Kaže moj otac da je to zato što im više ne vjeruje. Svi su mu govorili da ga ništa neće boljeti, a sada ga boli. Javio se samo rođaku kojega voli najviše na svitu - ispričao je tata.

Aschau je neveliko turističko mjesto u kojem završava željeznička pruga iz obližnjeg Priena, a u selu i okolici ima privlačnih turističkih atrakcija. Kad smo posjetili Aschau, danima je trajala mećava, pa se ni najhrabriji nisu skijali niz 1600 metara visok Kampenwand na kojemu ima desetak staza različite težine, do kojih se dolazi žičarom s kabinama.

No, ako se vjeruje katalozima i osoblju luksuznog hotela Residenz Heinz Winkler, kad su vremenske prilike dobre, Aschau je veoma ugodno mjesto za odmor, i to ne samo zimi kad njegove savršeno sređene kuće izgledaju kao dodaci na torti sa šlagom. U blizini je nekoliko jezera, od kojih je najveće Chiemzee na kojem se može jedriti, kupati i sunčati,  a šetati se može beskrajnim se planinskim stazama.

Terapijsko jahanje

Činjenica da se u takvoj idili pravi bolnica, kao u nekad popularnoj seriji "Klinika Schwarzwald", već je dovoljno iznenađujuća, bez obzira na to što klinika u kojoj je operiran Anđelo, u vlasništvu Katoličke crkve, postoji već 90 godina. No, novo iznenađenje uslijedilo je kad smo u šumi na drugoj strani sela otkrili još jednu, dermatološku kliniku. Očito je boravak na čistom zraku u Njemačkoj davno shvaćen kao dio oporavka, mnogo bolji od ležanja u sivilu Münchena ili nekog drugog velikog grada.

Jedan specifičan oblik dodira s prirodom mogao bi znatno pomoći i našem Anđelu. Naime, on je već bio u Zagrebu na terapijskom jahanju, ali taj oblik rehabilitacije zbog besparice je ugašen. Sasvim je slučajno Anđelko u Aschauu otkrio da ono što tako dugo traži postoji baš tu - odlično utrenirani konji koriste se za terapijski rad s bolesnom djecom.

- Čim skine gips i počne s rehabilitacijom, odmah ga vodim u klub. Ali, korak po korak, sve će doći na red - istaknuo je Anđelko Kraljević i dodao nešto što je, prema njegovu mišljenju, možda i najvažnije u priči o Anđelu: - Toliko nam je ljudi pomoglo, i to ne samo oni koji su nam slali novac, nego i oni koji su nas makar i zvali ili nam pisali, i svima njima cijeloga ću života sve dugovati. Nema načina da im se potpuno zahvalim.

Bolnica na kraju sela

Klinika u Aschauu doista je malo čudo, kao što nam je i u prvom susretu kazao jedan od njezinih kirurga, Amerikanac dr. Sean Nader. Uostalom, kad netko sunce i sjaj Los Angelesa zamijeni pastoralom u Aschauu, ovih dana zametenom snijegom, očito ima nešto čarobno u bolnici. Pritom Nader nije sam jer je i dr. Monique Baise došla iz Belgije.

- Prošle godine posjetili su nas predsjednici udruženja ortopedskih kirurga Francuske i Njemačke i ispalo je da nisu niti čuli za neke bolesti koje mi ovdje liječimo - naglasila je dr. Baise, a njezin kolega Nader, koji je i studirao u Njemačkoj pa tečno govori njemački, kaže da nigdje na svijetu ne bi imao priliku raditi zahvate kojima se bavi u južnoj Bavarskoj.

Iz naše perspektive "državnih", "županijskih" i drugih bolnica, doista je neobično vidjeti da u mjestu koje ima nekoliko stotina stanovnika postoji takva ustanova kakva je Ortopedska dječja klinika, jedina u Njemačkoj usmjerena isključivo na dječju ortopediju. I to s uvjetima kakvi postoje u njoj - u svakoj sobi nove, preklani sagrađene zgrade zasebna je kupaonica, a uz svaki, baš svaki krevet nalazi se telefon za koji se u bolnici kupuju prepaid kartice, pa djeca mogu stalno biti u kontaktu s najmilijima.

Riječi nade

Nadu u potpun oporavak daje i  dr. Monique Baise koja je operirala Anđela: - Doista je nevjerojatno da dijete koje ne može hodati ima tako razvijenu motoriku. Čak mu ni stopala nisu toliko zaostala koliko bi se to moglo očekivati. Očito je da se s njim mnogo radilo svih ovih godina.