ajmo malo proanalizirati svijet oko nas,u dobrom i lošem dijelu.Dakle,što je-po meni,u Hrvatskoj danas:
a)Dobro...popravio se standard-barem unutar nekog kruga mojih poznanika i prijatelja,bolje se živi-kupuju se stanovi,auti,putuje se.Tiskaju se knjige i otvaraju knjižare,otvaraju se i dobri restorani.U jednom nakaradnom obliku stvoreno i javno mnijenje (npr. svi 'slučajevi' Bandić).Sankcionirani su i osuđeni ratni zločinci,prestala su desničarska ludovanja i mitinzi,Ivić Pašalić je marginaliziran a imam dojam da konačno imamo prvog sposobnog premijera.Također,imam dojam da polako dolazi do stvarnog pomirenja lijeve i desne Hrvatske,da je sve manje 'partizana' i 'us.taša' te da je dominantnoj većini jasno da moderna Hrvatska treba biti demokratska,višestranačka,liberalna zemlja koja će štovati svoju antifašističku povijest i osuditi sve boljševičke zločine i jednoumlje.
b)nije dobro...'napadnuti' smo izrazito agresivnim primitivizmom svih oblika,od narodne glazbe koja trešti gradovima do divljanja po cestama,kriminal je u porastu(nekidan m je u toku noći provaljeno u stan-dok sam bio doma!?),nitko ne poštuje nikog.Materijalno je potpuno potisnulo duhovno-heroji mladih su Hamdija i Mamić,a stvarne vertikale poput jednog Ivana Supeka totalno su marginalizirane.Mladost mi se čini dobrim dijelom dezorjentirana i izgubljena.Lake i teške droge nabavljaju se bez problema.Mnogo toga-prije svega odnosi među ljudima,postaju izrazito površni i 'light'.'Ulaganje u sebe' u svim segmentima (doškolovanje,učenje stranih jezika,'kulturno uzdizanje')svedeno na minimum.
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age