, a bio sam u bl

 prvo i osnovno,ovakve ali i puno gore i politički nekorektnije izjave bile su svakodnevne, posve uobičajene i čak poµeljne za vladajuću garnituru HDZ-a tijekom 90-ih.Ja recimo ne bolujem od amnezije kao veliki dio hrvatskih glasača, i jednako kao i danas bio bih osupnut 365 puta godi±nje tijekom vladavine HDZ-a u ranim 90-im kad se Tuđmanovi pobočnici takmičili koji će biti divljiji,primitivniji,ksenofobičniji,±ovinističkiji i usta±.oidniji.Također, ne čudi me ±to je to izgovorio Mesić-Hadezeovac,vjerojatno prije 94. kada je,vrlo snaµnim moralnim i etičkim istupom,iza±ao iz HDZ-a.Hebemumi±a,taj je čovjek IPAK  imao muda na vrijeme izaći iz definitivno 'stranke opasnih namjera'.

No činjenica jest da je čovjek-±to god mislili o njemu,evoluirao i da je danas najmanje lo±a varijanta za hrvatskog predsjednika.No,bez obzira na osobnu transformaciju u (µelim vjerovati) istinskog demokrata,nuµno je i potrebno je da Stipe izgovori čarobnu rječcu-SORRY.

 e počujte ovu anegdotu:

bilo je to neke 2000.g kad sam se sa kolegicom J.S. vraćao sa marende Ilicom prema Gradskom Zavodu za planiranje u Rep.Austrije gdje sam tad radio...i ąetamo J. i ja kad se odjedamput pored nas zaustavi predsjednički blindirani auto,iz kojeg proviruje gospon precjednik,uvijek ľovijalni Stipica Mesić...i prozbori iz zaustavljenog auta Stipica mojoj kolegici:'Mala,kako si?Pozdravi mi tatu!'...?????,zbunjeni ostadosmo J i moja malenkost;no sjetila se J. kako je ona uistinu DAVNO kao djevojčica upoznala Stipu Mesića jer su njen otac i Stipe zajedno radili u jednom projektnom birou...I eto,20-ak godina kasnije Stipe je nju prepoznao na ulici,zaustavio predsjednički auto,i ljudski pozdravio.

Lijepa,normalna i ljudska gesta jednog predsjednika drľave.