A evo intervjua sa Abidom iz 2001.
Najprije da se izvinim svim fudbalerima(nogometasima)
banjaluckog Borca, kao i onim navijacima koji mozda ne misle ovako.
Zato sto za danasnji intervju predstavljam najboljeg igraca kojeg je
Banjaluka ikada imala.
Magic 11. Jedan od princeva najvaznije
sporedne stvari na svijetu.
Mogao bih satima da prepricavam
njegove loptaske poteze i vrline ali ne bih ni tri recenice imao napisati
o njegovom pojavljivanju na ulicama naseg grada. Jer to je bio sportas,
u pravom smislu rijeci. Nenametljiv i nevjerovatno skroman, nije se
eksponirao po udarnim mjestima u gradu. Zivio je kao svaki prosjecan
'smrtnik,' negdje u svom intimnom filmu, cije su glavne uloge njegova
Sabina i sin Anes. Bio je ambasador banjaluckog fudbala, sportas koji
je zajedno sa ostalim sportskim zvijezdama naseg grada, predstavljao
prije-ratnu Banjaluku kao jedan evropski poznati sportski centar.

U onim idiotskim vremenima i sa 'krivim'
imenom, morao je napustiti grad. Danas, kad malo ko brine o sportu,
kad nema vise sampiona, kad Borac igra protiv timova sa nekim smjesnim
imenima, sta Banjalucanima preostaje? Da se sjecamo.
Da ne zaboravimo nase 'majstore.'
Bardstown, USA juli 2001. ( telefon )
* Dobro vam
jutro gospodine Kovacevicu i sta ste nam vi sinoc snili?
- Zdravo prijatelju Banjalucanine. Sta sam
sinoc sanjao? Pa ne bih ti nista posebno mogao reci, nekako u posljednje
vrijeme ne sanjam mnogo. To valjda zavisi od jave, od stanja u kojem
se covjek nalazi u stvarnom zivotu. Sjecam se kad sam otisao iz Banjaluke
bilo je tu mnogo nocnih mora i kosmara. Sada cak ponekad sanjam i lijepe
stvari. Izgleda da sam se konacno smirio, da zivot ide dobrim tokom..ha
ha

Banjaluka je relativno mali grad, kako to
da te npr. ja nikada nisam vidio na ulici, ili kaficu, ili bilo gdje?
- Ha Ha Ha.Uvijek se misli ako je neko,
hajde nazovimo zvijezda sa naslovne strane, da odmah mora voziti sportski
auto, juriti za djevojkama, ofirati novce u kaficima itd. U stvari,
slava 'ponese' mnoge, ali nekima to ne odgovara. Ja sam jedan od takvih.
A sto se tice izlazaka, nisam ni ja stalno bio u kuci. Vjerovatno su
nam se putevi putevi zabave razilazili.
* Vazno je da smo mi tebe gledali
na pravom mjestu..Zeleni tepih, Gradski stadion.
- Je li. Ha Ha
* Najsretniji trenutak u zivotu?
- U zivotu, kad mi se rodio sin, neponovlji
osjecaj srece. Sto se tice sportske strane, ne znam, bilo je puno svijetlih
trenutaka. Ipak, kad sve analiziram, ona debitanska utakmica protiv
"Slobode" iz Tuzle je najsretniji momenat moje sportske karijere.
Ne znam da li se sjecas, usao sam pred sam kraj i zabio gol. Tako je
i pocelo..
* Kad je bilo najteze..?
- Kad smo morali van. Znas kad imas osjecaj
da si utkao svoje bice u tkivo grada, prakticno usao u legendu, a posebno
kad si uvijek cijenio vrline ljudi, a onda jednostavno sok…Ne vjerujes.
* Kako se zivi u USA ?
- Kako bi oni rekli, OK. Sve krize su iza
nas i Kovacevici jasu kroz Divlji zapad, ha ha ha Ja i zena radimo
u dobrim firmama, a sin nam sprema doktorat na YALE univerzitetu.
Anes je strasan. Toliko smo ponosni na njega, a i sretni sto ga ceka
divna buducnost. Inace, djeca iz BiH su korak ispred ostalih
sto se tice skole. A kazu u nasim vicevima "glupi Bosanci" ha
ha.
* Jesi li isao u BL?
- Nisam jos, ali moracu jednom. Svakako.
Narocito sada kad su 'problemi' iza nas.
* Sta mislis o - Dream u ?
- To je super. Kad bi to uspjelo organizovati,
mi bi sigurno dosli. Nekako mi se cini da bi i vise volio vidjeti Banjalucane,
nego Banjaluku. Da dodju svi kojima je u srcu nas grad.
* Za kraj ?
- Pozdravljam sve sugradjane i sugradjanke
u nadi da cemo se sresti, bilo gdje. Jer ma gdje smo, to smo uvijek
mi, Banjalucani. Poseban pozdrav Vultures--ima. Zivjeli.