Protiv crafta kao crafta nemam ništa, jedino eto craft pive meni osobno ništa ne valjaju jer ako popijem dvije cijeli sljedeći dan imam kiselinu u želucu. Ali nervira me ta "craft kultura". Kada je to tek krenulo sa pivama pojedinci iz mog društva bi doslovno birali kafiće di bi išli isključivo imaju li craft ili nemaju. Ako imaju samo ove industrijske pive, kao nećemo tamo, nemaju craft. Ne volim ta forsiranja općenito.
Neka ljudi rade šta žele, nemam nikakav problem s tim, ali danas se sve nekako forsira. Evo nedavno je bila ludnica sa pekarskim proizvodima od kiselog tijesta, na sto strana izlazilo. Meni taj kruh totalno bezvezan, neukusan, a još na to i preskup.
Amo dalje, ove kave koje se prezentiraju kao da se radi o nuklearnoj fizici prilikom izrade istih. Pa ja doma napravim istu u najjeftinijem DeLonghi dedica aparatu sa najjeftinijom lidl espresso kavom i najjeftinijim lidl mlijekom sa normalnim postotkom mliječne masti.
Jednostavno danas ljudi više vole đir, nego sami proizvod. To je problem.
Postoje dobri klubovi, bolji klubovi, svakakvi klubovi. Klubovi u kojima svatko od nas želi igrati i čije dresove kupujemo kao djeca. Hajduk meni nije ni dobar, ni bolji klub. On je prva ljubav. On je priča za sebe.
