Tu dolazimo do problema, sad je bio slučaj u Izraelu gdje je jedan Židov bacio tj. gurnuo časnu sestru na kameni pod u Jeruzalemu i onda je cipelario...

Trebao je ići u zatvor, no rekli su da je to psihoza i da će biti smješten u ustanovu najdulje 6 godina. 

No, tu leži caka jer kad dobiješ zatvor onda si osuđen na određen rok, ali kad si smješten u ustanovu te komisija može pustiti sutra ako odluče da si pod terapijom i da si spreman se vratiti u društvo. U idealnim uvjetima ovo stoji da su zavoreni u takve ustanove doživotno, ali danas je to rupa gdje se koristi da bi takve osobe ustvari oslobodio, puštanje ovisi o djelatnicima. 

Kod nas je Kekinica psihijatrica, na kraju psihijatri  su bili i ratni pročetnički gradonačelnik te osnivač SDSS Stanimirović, Radovan Karadžić te Jovan Rašković. Ideologija osoba često prelazi granice profesionalizma, teško je očekivati nepristranost, a i ovog gore očekujem u Izraelu gdje je to državna politika napad na kršćane da bude na slobodi u kratkom periodu. 

Što je u Izrealu praksa ne znam, ja samo govorim što je u SAD-u praksa. Evo:

Studies by the American Psychiatric Association show that defendants found NGRI are likely to spend just as much time confined in a psychiatric hospital as they would have spent in prison following a conviction. 

(NGRI - not guilty by reason of insanity)

https://www.criminallegalnews.org/news/2018/jan/19/insanity-defense-its-not-what-you-think/?hl=en-US 

Članak je s početka 2018, a pozivaju se na istraživanje tj članak iz 1983 i još se naglašava da nema puno podataka. Svijet se dosta promijenio unatrag zadnjih 5 godiba, kamoli skoro 50-ak kada su uzimani podaci za istraživanje. 

"And according to The New York Times, a 1983 national study found that NGRI defendants “often lost their freedom for twice as long as those actually convicted of the same offense.”

A 30-year-old study is as close as we can get because the data on those found NGRI are sparse...

Promjenilo se upravo sve nagore za NGRI i njihove šanse za ranija puštanja. Sve zbog J. Hinckleya, atentatora na Ronalda Reagana (pokušaj ubojstva jel). On je dobio NGRI presudu i to je izazavalo takvo zgražanje u Americi da je 1984. u kongresu izglasan novi zakon (Insanity Defense Reform Act) po kojem se kvalifikacija za neubrojivost znatno otežava i ključno u svemu psihijatrima se oduzima ovlast puštanja luđaka na slobodu i daje u ruke sucima. 

Dakle statistika puštanja NGRI na slobodu je nesumnjivo još gora nego što je bila do 1984. jer do tada je po ovom što znamo bila izjednačena dužina izdržavanja s regularnom presudom za isti zločin.

Place su 1:2 sa Hr. tako da i nije bas nesto jeftin. Akcize su manje, pdv je manji i to je to. Nemam previse pojma odakle nam dolazi nafta. Kad je poceo rat u Ukrajini, spomenuli su da dolazi uglavnom iz Iraka. Jel to jos uvijek slucaj pojma nemam. 

ŠEF BLOKA umirovljenici zajedno Milivoj Špika komentirao je jučerašnji prosvjed zbog opasnog otpada u Lici. Zapitao se gdje su bili hrvatski sportaši. Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti. "Gdje su jučer bili hrvatski sportaši?

Blok umirovljenici zajedno (BUZ) smatra potrebnim javno postaviti pitanje koje se nakon jučerašnjih događaja nameće mnogim građanima, gdje su bili hrvatski sportaši kada je njihov narod očekivao njihovu potporu? Tamo gdje ih je hrvatski narod bezbroj puta dočekivao sa ponosom, zastavama, mnogi i sa suzama radosnicama, jučer ih nažalost nismo vidjeli ni čuli.

Kada je trebalo stati uz vlastiti narod, uz građane koji su ih uvijek podržavali, slavili njihove pobjede i činili ih nacionalnim simbolima, uslijedila je šutnja, a šutnja, kada se odlučuje o važnim pitanjima za budućnost zemlje, je, poštovane kolege sportaši, također izbor.

"Gdje ste se jučer sakrili?"

Sportaši, kolege drage, gdje ste se jučer sakrili, zašto i od koga? Zar nije upravo narod bio taj koji vas je nakon svakog velikog uspjeha dočekivao na trgovima? Zar niste upravo zahvaljujući toj podršci postajali slavljeni i heroji cijele Hrvatske?

Upravo zbog svega navedenog vas danas imamo puno pravo pitati gdje ste bili kada je vaš narod trebao vas? Nije problem ako netko od sportaša ima drukčije političko mišljenje, jer narod od sportaša nikada nije ni tražio da se odrede prema bilo kojoj stranci.

Problem nastaje kada se osobni komfor, privilegije ili bliskost sa nekim političkim strukturama, baš kao što se jučer očito dogodilo, stave ispred interesa ljudi koji su vam desetljećima davali svoju podršku. Ako je jučerašnja šutnja bila svjestan izbor, a teško je to drugačije objasniti, onda je javnost ima pravo tako i protumačiti.

"Nemojte očekivati da će narod zaboraviti"

Građani ne traže od sportaša da budu političari, ali traže i očekuju minimum građanske hrabrosti i odgovornosti jer medalje, trofeji i milijuni pregleda na društvenim  mrežama nisu samo osobni uspjeh sportaša, oni su velikim dijelom i rezultat ljubavi i podrške ovog naroda.

Zato dobro zapamtite jučerašnji 5. rujan jer narod pamti tko je bio uz njega kada je bilo teško, ali pamti i one koji su tada okrenuli glavu.

Sljedeći put, kada budete izlazili pred taj isti narod, nemojte očekivati da će zaboraviti što je bilo 5. rujna 2026. godine jer za biti ponos Hrvatske nije dovoljno samo stati na pobjedničko postolje. Ponos Hrvatske je imati hrabrosti stati uz svoj narod kada je najpotrebnije", poručio je Špika.

Inače, pogođeno totalno u sridu. Ljudi koje narod uvik ispoštuje i dočeka kada se vrate sa velikih natjecanja, sada kada je trebalo stati uz narod jednostavno "ne postoje". Kada triba dat podršku onima kojima je zdravlje potencijalno ugroženo, čiji su životi zbog pojedinaca upitni, kojima u susjedstvu stoje tone i tone otrovnog otpada, e to nas ne zanima. Stvar je u tome šta naše "velike" sportaše zanimaju isključivo samo oni sami, oni žive u nekim svojim svemirima, potpuno isključeni od ove naše stvarnosti. Sebični i jadni. Šteta samo ovog naroda, realno, poprilično priglupog

Poprilična jeftina demagogija koju su mnogi iskoristili za vlastitu promociju, a onda pokrenuli lov na "vještice" i sve one koji po njima nisu bili na Trgu stvarajući nove podjele i dajući samo sebi neko ekskluzivno pravo te borbe kao vlastitog postignuća, opet su stvorili mi ili oni...

Uzmeš neku opće ljudsku temu koju podržava 99% populacije jer svi mi bili bogati ili siromašni, desni ili lijevi želimo imati čist zrak, vodu i prirodu, onda tu tematiku privatiziraš kao vlastitu borbu i kreneš protiv onih koji imaju neki značaj u ovom društvu da bi stekao jeftine poene. 

Kako se zna da sportaši nisu možda bili tamo, barem neki ako već nije išao sa imenom i prezimenom? Da možda nisu bili njihove obitelji, a i da nisu jel to znači da im je manje stalo, da na neki način kao i u brojnim slučajevima nisu pomogli. Eto sad su opet darovali brojnu opremu za bolnice, koji smo u zdravstvu znamo za brojne donacije od Modrića, Mandžukića brojnim odjelima u opremama, sad je Thompson darovao opremu bolnici u Splitu u vrijednosti 200 000 eura. Sve su dali anonimno, samo je za Thompsona pušteno od nekih ljudi unutar. Jel to znači da ostali koji nisu dali, ne vole djecu i bolesne, hoćemo i njih prozivati. 

Mnogi žele jahati na ekološkoj katastrofi i trče u prve redove sad kad je obznanjeno da im pripadnu zasluge koje nemaju, uzak broj ljudi je od ovoga imao koristi, a nitko normalan nebi želio i svojoj obitelji zdravstvene poteškoće. Samo nam treba još da sportaši postanu kao u SAD-u predmet prepucavanja na ideološkoj razini i da sport padne u drugi plan. Ako idem na koncert onda idem slušati glazbu, ako idem dočekati sportaše onda idem iz poštovanja i zahvale što su predstavili moju zemlju Svijetu na najbolji mogući način, a ne da bi mi isti dugovali zahvalnost i da bi ih imao na nekoj uzici. 

Sve su dali anonimno ali eto zna se 🤭. Da ti to nisu možda informacije iz prve ruke? 🤣

Ako i jesu dali svaka čast, ali da je njihov doprinos ovoj temi trebao biti veći je, i ovaj put ne anonimno, nego jasno i otvoreno.