Bolji je primjer islanda koji je pustio banke da propadnu, ukinuo valutnu klauzulu, otpisao dio duga građanima, devalvirao vlastitu valutu i povećao izvoz. Argentina je isto prestala vraćati dugove mmf-u, devalvirala vlastitu valutu, a novac je namaknula uzimanjem štednje od građana na rok od 10 godina po kamati od 3-4% (nedavno vratili zadnju ratu duga). Šema sa zaduživanjem država je jednostavna. Plaćeni analitičari procjene da će rast bdp-a u nardenih xxx godina biti veći nego što je realno i onda korumpirani političari u skaldu s tome uizmu kredite (novac koji zapravo ne postoji) koje naravno ne mogu vratiti i onda države prodaju prirodna bogatstva i javnu infrastrukturu kreditorima što im je i bio cilj kada su posudili fiktivan novac. danas se vodi borba samo za poljoprivredno zemljište, pitku vodu, energente i rude a novac je tu nebitan. Primjer SR Hrvatske koja je 1990 imala državnu imovinu bez šuma i voda oko 160 milijardi dolara, vanjski dug oko 5 milijardi. danas je taj omjer skoro 1:1. Zakon fizike kaže da materija ne može nestati nego samo mijenja oblik (vlasnika) i sve što netko dobije to drugi mora izgubiti jer količina resursa je uvijek ista i samo je pitanje raspodjele.

Je, al da bi sve to funkcioniralo ti trebaš imati depozite u kunama. I krediti u kunama su špekulativnog karaktera zbog opasnosti od inflacije.

Da su banke znale da će tečaj rasti ne bi se zaj... sa kreditima nego bi kupile futurese, forwardse i ostalim derivatima stukla lovu. A svi zaboravljaju da promjena tečaja utječe i na pasivu (depoziti), ne samo na aktivu.

Kamatna stopa - tu se djelomično slažem - treba se utvrditi da se kamatna stopa mjenja na osnovu inflacije, ZIBOR-a, EURIBOR-a ili nečeg sličnog, nije ok da se može kamatna stopa mjenjati iz vedra neba. Ali povratak na fiksnu kamatnu stopu je samodestruktivo zbog ročne transformacije (depoziti kratkoročni, krediti dugoročni).

Banke kod nas drže dosta u rezervama - imamo stopu adekvatnosti kapitala oko 21% na razini bankarskog sektora što je među najvišim stopama (ako ne i najviša) u EU. (Prema Basel III zahtjevano je 12%).

A to da će se banke povući iz Hrvatske jer ne postoji interes za njihovim uslugama je jednostavno glupo za izjaviti...

Najlakše je otpisati sve dugove i bok, neš ti mudrosti. A Island ti nije otpisao dug, upravo se uz pomoć MMF-a zadužio - istraži malo. Argentina ti je opet u banani, a uz to imaju dosta sreće jer su cijene soje i poljoprivrednih sirovina koje izvoze na rekordnim razinama, bez toga bi im bilo duplo gore.

Vanjski dug ti nije toliko bitan koliko javni, pošto vanjski dug se sastoji i od duga građana, poduzeća, banaka (velik udio u vanjskom dugu imaju banke)... Ali ne bi rekao da je to toliko namjerno koliko se radi o tome da su političari nesposobni i nisu stručni u svome poslu kada dođu na vlast.. a analitičari, sve procjene duže od 2-3 godine su vrlo nepouzdane, pogotovo jer svi ovise o svima.. Možeš ti prognozirat rast Hrvatskoj, al dogodi se kriza npr. u Aziji i sve ti prognoze u vodu padaju..

Zanimljivo je da banke su ponudile samo kredite u CHF koji je rastao, a ne u USD, JPY, GBP koji su padali što znači da su znali nešto što klijenti nisu i to je klasična prijevara.

Bolji je primjer islanda koji je pustio banke da propadnu, ukinuo valutnu klauzulu, otpisao dio duga građanima, devalvirao vlastitu valutu i povećao izvoz. Argentina je isto prestala vraćati dugove mmf-u, devalvirala vlastitu valutu, a novac je namaknula uzimanjem štednje od građana na rok od 10 godina po kamati od 3-4% (nedavno vratili zadnju ratu duga). Šema sa zaduživanjem država je jednostavna. Plaćeni analitičari procjene da će rast bdp-a u nardenih xxx godina biti veći nego što je realno i onda korumpirani političari u skaldu s tome uizmu kredite (novac koji zapravo ne postoji) koje naravno ne mogu vratiti i onda države prodaju prirodna bogatstva i javnu infrastrukturu kreditorima što im je i bio cilj kada su posudili fiktivan novac. danas se vodi borba samo za poljoprivredno zemljište, pitku vodu, energente i rude a novac je tu nebitan. Primjer SR Hrvatske koja je 1990 imala državnu imovinu bez šuma i voda oko 160 milijardi dolara, vanjski dug oko 5 milijardi. danas je taj omjer skoro 1:1. Zakon fizike kaže da materija ne može nestati nego samo mijenja oblik (vlasnika) i sve što netko dobije to drugi mora izgubiti jer količina resursa je uvijek ista i samo je pitanje raspodjele.

Dug same države je preko 20 milijardi eura što znači da smo se od 2000. zadužili puno više nego od 1945-1990 što kad usporediš što je napravljeno 1945-1990 u odnosu na sadašnje stanje neusporedivo.

Zakoni fizike ne vrijede za novac jer on nije materijalan. Novac je virtualna stvar - izmišljena radi lakše razmjene dobara.
SR Hrvatska je '90 pod svoje računala i zemlju mojih predaka koju su nacionalizirali, kombinate koji su mogli prodati proizvod samo u nesvrstanu zemlju i koji su prelaskom na otvoreno tržište bili osuđeni na propast i sl.
Ne tvrdim da se privatizacijom nisu izgubile mnoge vrijednosti, ali neke su bez značajnijih investicija sigurno bile osuđene na propast. Raspad postojećeg domaćeg tržišta (Juge) i rat koji je uslijedio još su dublje zakucali čavao u lijes takvim poduzećima.

I samo da dopunim priču o Islandu - danas prosječni Islanđanin ima manje i siromašniji je nego prije krize, ali je zato njihov gospodarski sustav na stabilnijim nogama.

Ovo nije istina jer da su banke išta znale onda su mogle puno više zaraditi samo trgujući s CHF i to bez ikakvih dodatnih troškova.
CHF je bio ponuđen jer je bio povijesno stabilna valuta i jer su izvori u CHF bili povoljni. Valute koje ti spominješ su bile poznate po većim fluktuacijama.
I banke su se dijelom financirale na ino tržištu u CHFu, a dijelom su se hedgirale protiv CHF rizika.