Hercegovina

123
...
545556
...
848586
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 06.11.2008.
Poruka: 1.025
24. ožujka 2009. u 14:39
VW, HERCEGOVACKI FOLKS-WAGEN:
Click%20to%20view%20full%20size%20image
grič
grič
Potencijal za velika djela
Pristupio: 14.10.2006.
Poruka: 2.473
25. ožujka 2009. u 08:44

Popis kandidata:Juniorske repke za SP (kval.)

Ante Granić (Metković), Mario Tomić (Medveščak), Mario Prskalo (Ljubuški), Tomislav Nuić (Ljubuški), Stipe Borovac (Dubrava), Luka Raković (Metković), Josip Crnić (Perutnina), Ivan Sever (Poreč), Marino Marić (Zrinski), Josip Ilić (Ljubuški), Josip Markotić (Našice), Vedran Huđ (Varteks), Goran Bogunović (Siscia), Dino Rački (Karlovac), Marko Matić (Ljubuški), Hrvoje Tojčić (Dubrava) 

Sta reci nego svaka cast Izvidjacu iz Ljubuskog,a Zrinski iz Mostara bi se mogao malo vise potruditi i ugledati kako se to radi sa mladima u IzvidjacuClap


Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 24.11.2007.
Poruka: 426
25. ožujka 2009. u 11:45
Izvidac se bori za opstanak u PL a Zrinski za ulazak u PL,talenata svakako ima al po meni ovaj jedan od Zrinskog Marino ima najvece sanse da uspije 90.g  odlican pivot ljudi koji prate rukomet odavno govore da je talenat kakav se rijetko vidja
riki_mo
riki_mo
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 06.08.2006.
Poruka: 36.861
26. ožujka 2009. u 18:48

Aleksa Šantić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Aleksa Šantić
rođen: 27. maj  1868.
Mostar,  Bosna i Hercegovina
preminuo: 2. februar  1924.
Mostar,  Bosna i Hercegovina

Aleksa Šantić (27. maj 1868 - 2. februar 1924) je bio bosanskohercegovački pjesnik srpskog porijekla i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike u BiH.

Najveći dio svog života je proveo u rodnom Mostaru. Nakon što mu je otac umro, staranje je preuzeo strogi stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, te sestru Radojku koja se udala za njegovog prijatelja Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumijevanja za njegov talenat. Poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani vratio se u rodni Mostar.

Bio je i jedan od osnivača kulturnog lista „Zora“ kao i predsjednik Srpskog pjevačkog društva „Gusle“ u Mostaru. Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem i drugima.

Njegov život je poslužio kao osnova za romantiziranu filmsku biografiju „Moj brat Aleksa“, u kojoj je glavnu ulogu tumačio beogradski glumac Branislav Lečić. Muziku za film komponovao je sarajevski dirigent i kompozitor Ranko Rihtman, a pjesme je otpjevao Dragan Stojnić, dijelom uz podršku okteta „Collegium Artisticum“ iz Sarajeva.

Stvaralaštvo [uredi]

U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj, a od stranih pjesnika najvažniji uticaj je imao Heinrich Heine, koga je i prevodio s njemačkkog jezika. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. To je vrijeme burnih društvenih promjena u Bosni i Hercegovini, u kojima Šantić aktivno učestvuje.

Šantićeva poezija puna je snažnih emocija i ljubavne tuge. Ona pokazuju pjesnika snažne emocije, elegičnog tona i melodičnog izraza, koji je ostvario niz pjesama duboke inspiracije i doživljenog tona. Ljubavna poezija Alekse Šantića razvila se pod jakim uticajem bošnjačke ljubavne pjesme, sevdalinke, tako da otud dolazi i ambijent njegovih ljubavnih pjesama, koji je smješten u bosanske bašte pune behara, hamama, šadrvana. Ženski likovi koji se pojavljuju u Šantićevim pjesmama okićeni su đerdanima i izazovne su, ali ipak skrivene ljepote. Takva je i pjesma „Emina“, koja je ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Šantićeveva poezija je bazirana na vjerodostojnom iskusutvu u stvarnom životu. Šantić se vrlo mlad zaljubljuje najprije u Slavonku Anku Tomlinović, kćerku siromašnog fotografa, došljaka, koju na kraju ostavlja pod pritiskom svoje pravoslavne porodice. Nešto kasnije pomalo rezignirani Šantić upoznaje i Zorku Šolinu, mladu i bogatu Mostarku, koja zbog interesa svoje pragmatične porodice napušta pjesnika, ostavljajući mu još jednu ranu na srcu.

Druga pjesnička tema imala je rodoljubni karakter. U nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvijek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet („Ostajte ovdje“, „Hljeb“), dok u drugim pjesmama naglašava patnju kao važan historijski moment („Mi znamo sudbu“).

Izabrane pjesme [uredi]

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!

Ja joj nazvah selam al' moga mi dina
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti džule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njom crko'!...


Aleksa Šantić, 1903


OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni behu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na nijemom polju gdje vas slava sreta!

Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji krševi i goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Ovdje vam svako bratski ruku steže -
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije, -
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...


Čitajte http://generalposlijebitke.blogspot.com/BŽV!
luka10
luka10
Potencijal za velika djela
Pristupio: 11.06.2006.
Poruka: 1.116
26. ožujka 2009. u 20:29
Od Alekse Šantića mi je najljepša njegova ljubavna poezija.

ŠTO TE NEMA

Kad na mlado poljsko cv'jece
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jece:
"Što te nema, što te nema?"

Kad mi sanak pokoj dade
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
"Što te nema, što te nema?"

Vedri istok kad zarudi
U trepetu od alema,
I tad duša pjesmu budi:
"Što te nema, što te nema?"

I u času bujne sreće
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu kreće:
"Što te nema, što te nema"...

I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA

I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tamni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizreka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gled'o ti oči što se slatko smiju.

Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života čeka
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih ce nova zagrmiti jeka...


NE VJERUJ

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime;-

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo, gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te!- U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi t'jelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna,
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše.

PROLJEĆE

Nemoj, draga, noćas da te san obrva
I da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kada mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,

Rodiće se mlado proljeće! I svuda
Prosuće se miris plavih jorgovana;
I pahulje snježne padaće sa grana
U naš bistri potok što baštom krivuda.

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,
I svaki će prozor zasuti beharom,
Da probudi srca što ljube i gore...

Zato nemoj, draga, da te san obrva!
Dođi, i u bašti budi ruža prva,
I na mome srcu miriši do zore



Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
26. ožujka 2009. u 21:22
Luka, sa ovom pesmom, Što te nema, si me vratio u prošlost... daaaavnu prošlost i jako lepo druženje sa predivnom Jacom - Jadrankom Stojaković.
 
Evo je ta ista pesma u njenom izvodjenju:
 
grič
grič
Potencijal za velika djela
Pristupio: 14.10.2006.
Poruka: 2.473
27. ožujka 2009. u 10:37
Desnu obalu Mostara presijeca nekoliko uzdužnih ulica. Nekad su to bile ulice Narodne revolucije i Moše Pijade, Bućina i Šantićeva. Što su ulice bliže Neretvi to je veća gradacija užasa.
SanticevaEpicentar sukoba Hrvata i Bošnjaka u Mostaru je famozna crta razdvajanja na Bulevaru i u Šantićevoj ulici pic.
U Šantićevoj ulici picpiše se suluda, drugačija povijest ratovanja na kugli zemaljskoj. Ovo nije Vukovar, ni Sarajevo, ni Bejrut, ovo nisu ulične borbe u klasičnom smislu riječi. Ovo su sobne borbe, ovdje čuješ protivnikov kašalj i nije potrebno derati se da bi se dozivao.
Ničiji prostor izme|u zaraćenih strana u bivšoj ulici Alekse Šantića suzio se na tri do pet metara. To je najbliža linija razgraničenja koju pamti ovaj rat.


Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 06.11.2008.
Poruka: 1.025
27. ožujka 2009. u 12:18
1) Mostar je tragedija od grada. Razoren i podjeljen grad i fizicki i dusevno. Jedino pozitvno u Mostaru je to sto je sve sto nevalja skoncentriralo se na jednom mjestu.  Jeruzalem, Beirut, Sarajevo Mostar su gradovi gdje se na silu mjesao narod (bez kontrole).
2)
Aleksa Santic je srpski pjesnik. Aleksa Santic je u SFRJ i kraløjevini shs slavljen kao i Gavrilo Princip, kao heroji. Ali kad idemo usporediti zivot AB Simica i Alekse Santica (zivjeli otprilike u isto vrijeme) mi ne mozemo usporedjivati ta 2 pjesnika. Aleksa Santic je imao povlasteni status u Mostaru jer je bio srbin u odnosu na npr AB Simica. A.B Simic je upravo zbog represije srpstva nad ostalim narodima nakon 1ww morao izbjeci iz Hercegovine u Zagreb. A.B Simic je pisao o Hercegovackim motivima pejzazima, dok se Santic hvatao politike i srpstva. Ne moze se Santic usporedjivati ni sa Andricem koji je pisao  suzivotu u BiH. Zbog toga mislim da je Santic ipak srpski pjesnik, a ne hercegovacki.
 
(svaka mu cast na stihovima "ostajte ovdje". "ne mogu ja ovdje", "o klasje moje" osobno ih recitiram na raznim prigodnim svecanostima, ali zbog Santiceve opredjeljenosti srpstvu . ja Santica ne mogu poistovjetiti sa svojim hercegovackim pjesnikom)
luka10
luka10
Potencijal za velika djela
Pristupio: 11.06.2006.
Poruka: 1.116
27. ožujka 2009. u 18:40
Nekoliko manje poznatih činjenica o kulturnom životu Mostara...
1872. franjevci iz mostarskog samostana predvođeni fra Franjom Miličevićem osnivaju prvu tiskaru u Hercegovini ("Tipografija katoličkog poslanstva u Hercegovini") koja je, naročito za Hrvate, značila preokret u kulturnom životu Hercegovine.
Krajem 19. stoljeća Svetozar Ćorović, Osman Đikić, Ivan Miličević, Jovan Dučić, Aleksa Šantić i drugi čine poznati mostarski književni krug koji je udario temelje kulturnom preporodu Mostara.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće o Mostaru se govori kao o gradu koji je opsjednut kazalištem. Tada je u Mostaru djelovalo nekoliko kazališnih grupa, a ta se tradicija održala sve do ovih zadnjih godina kada kazališni život Mostar zapada u krizu najviše zbog katastrofalne financijske situacije.
 
Od 1929 do 1940 Antun Motika, jedan od najvećih hrvatskih slikara, je bio profesor crtanja na mostarskoj gimnaziji. Mostar je svojom ljepotom i bogatstvom motiva koje je ovdje pronalazio duboko utjecao na njegovo stvaralaštvo. Evo jednog Motikinog Starog mosta:
 
 
Jedan od najpoznatijih hrvatskih slikara Milivoj Uzelac je bio mostarac. Veći dio života je proveo u Parizu. Ostavio je bogatu kolekciju umjetnina gradu Mostaru.
 
 
Silvije Strahimir Kranjčević, hrvatski pjesnik, dobar dio života proveo je Bosni i Hercegovini, a od toga jedan period i u Mostaru gdje je radio kao učitelj. Ne mogu odoljeti da ne stavim ovu njegonu legendarnu pjesmu:
 
ELI! ELI! LAMÂ AZÂVTANI?!
 
Na Golgoti je umro - a za kog je izda'no?
Je l' pala žrtva ova il kasno ili rano?

Na Golgoti je umro i svijet za to znade,
Al od te žrtve davne još ploda ne imade.

A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo,
Što nikad nije više onako zakucalo...

I vjekovi su prošli daleki, strašni, crni,
Osušila se krvca i suha još se skrvrni.

Prošetala se povijest u sramotničkoj halji,
I što smo nebu bliži, sve od neba smo - dalji!

Na Golgoti je staro prelomilo se drvo,
Pokradoše mu čavle - i to je bilo prvo!

U ime čovječanstva i bratstva i slobode
Počeše krvno kolo da bezbožnički vode - - -

I derala se družba od gadne strasti pjana;
Mi ubijamo, Bože, sve zbog Tebe - Hosana!

Na Golgoti je mrtvo i vjetrić tamo tajni
Tak cvili: Eli! Eli! lamâ azâvtani?

A pokraj krvi davne i ispod drva suha
Sve milijuni vape: O pravice, o kruha!

Da ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu,
Pa odvedoste ljudstvo u kršćansku arenu!

I tu u sjajnim ložam, u zlatu i u slavi,
Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi,

Zapremili ste i vi i vaše gospe bijele
Na pozornici svijeta sve najprve fotelje!

I gledajte u igru od bijede i od jada,
Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada!

I tamnice o crne, gdje mnogi plač se gubi,
Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi!

I djevojčice gole, a ispred sita suca,
Ah, imale bi obraz, da nemaju želuca!

I sramotu i bijedu i uvrede i varke
I uzdahe i laži i mnoge suze žarke.

A usred bare ove, gdje trovna gamad pliže,
Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem diže.

I gleda, gdje su ljudstvu sve gori crni dani,
I plače: Eli! Eli! lamâ azâvtani!

Badava gordo kube i mramor Panteona,
I papuče od zlata i orgulje i zvona!

Badava tamjan mnogi i ponosni oltari,
Badava alem gori na kruni i tijari!

Ah, Golgota je pusta, i vjetrić tamo tajni
Tek cvili: "Eli! Eli! lamâ azâvtani?!"
 
Čuveni mostarski slikar i boem Meha Sefić prije nego što se počeo baviti slikarstvom bio je poznatiji kao pjevač. Najčešće je nastupao po zagrebačkim kavanama sa Ivom Robićem čiji je bio pjevački uzor. Po meni najbolje oslikan Stari most ikada je ovaj Mehin:
 
Meho%20Meha%20Sefić:%20The%20Old%20Bridge,%201969
 
 
[uredio luka10 - 27. ožujka 2009. u 18:41]
luka10
luka10
Potencijal za velika djela
Pristupio: 11.06.2006.
Poruka: 1.116
27. ožujka 2009. u 20:00
NEPTUN je napisao/la:
1) Mostar je tragedija od grada. Razoren i podjeljen grad i fizicki i dusevno. Jedino pozitvno u Mostaru je to sto je sve sto nevalja skoncentriralo se na jednom mjestu.  Jeruzalem, Beirut, Sarajevo Mostar su gradovi gdje se na silu mjesao narod (bez kontrole).
2)
Aleksa Santic je srpski pjesnik. Aleksa Santic je u SFRJ i kraløjevini shs slavljen kao i Gavrilo Princip, kao heroji. Ali kad idemo usporediti zivot AB Simica i Alekse Santica (zivjeli otprilike u isto vrijeme) mi ne mozemo usporedjivati ta 2 pjesnika. Aleksa Santic je imao povlasteni status u Mostaru jer je bio srbin u odnosu na npr AB Simica. A.B Simic je upravo zbog represije srpstva nad ostalim narodima nakon 1ww morao izbjeci iz Hercegovine u Zagreb. A.B Simic je pisao o Hercegovackim motivima pejzazima, dok se Santic hvatao politike i srpstva. Ne moze se Santic usporedjivati ni sa Andricem koji je pisao  suzivotu u BiH. Zbog toga mislim da je Santic ipak srpski pjesnik, a ne hercegovacki.
 
(svaka mu cast na stihovima "ostajte ovdje". "ne mogu ja ovdje", "o klasje moje" osobno ih recitiram na raznim prigodnim svecanostima, ali zbog Santiceve opredjeljenosti srpstvu . ja Santica ne mogu poistovjetiti sa svojim hercegovackim pjesnikom)
Vidi cijeli citat
 
Što bi mostarska legenda Vlaja rekao MSĆP.
 
Mani se ćorava posla.
 
 
123
...
545556
...
848586