Sportnet forum

Rekoh već na temi o kupu, nadam se budući hrvatski izbornik.

Pod Bijelim brijegom snage odmjerile selekcije Herceg-Bosne i 'Vatrenih 98'

Mostar - Sport | Subota, 30 Svibanj 2009

anas je na stadionu HŠK Zrinjski odigran plakatima bučno najavljivani humanitarni susret selekcije Herceg-Bosne i 'Vatrenih generacije 98'. U susretu odigranom pod visokim pokroviteljstvom Alternativne vlade HR Herceg-Bosne, gledatelji su mogli vidjeti selekciju Herceg-Bosne koju su predstavljali domaćim navijačima znani, umirovljeni nogometaši: Nenad Džidić, Mario Prskalo, Draženko Krmek, Vinko i Davor Juričić, Elvis Margeta, Slaven Musa, Denis Hrkać, Tihomir Bogdan, Branko Kolobara, Jure Kordić, Dalibor Cvitanović, Denis Zovko...


Publika u Mostaru očito je prepoznala da od dolaska istinske generacije 'Vatrenih '98' (pa ni njihove 'sjene') neće biti ništa, pa je susretu nazočilo tek nekoliko stotina gledatelja. 'Vatrene' su predstavljali: Dinko Terkeš, Mate Borovac, Ivica Vladimir, Mario Svaguša, Goran Proleta, Boris Maljić, Željko Parmać, Marinko Pehar, Mišo Krstičević, Joško Popović, Goran Šušnjara, Ante Rahelc, Željko Kovačević, Zdenko Adamović, Nenad Nikolić, Miro Kovačević.

Od najavljenih, uistinu su nastupile Mostarske mažoretkinje i Hrvatska limena glazba.
Gledatelji koji su se nadali istinskom spektaklu satisfakciju mogu pronaći u činjenici da je revija nogometaša koje (uglavnom) nisu očekivali vidjeti ipak imala humanitarnu svrhu. Prihod od susreta namijenjen je Majčinom selu u Međugorju. Ishod utakmice je i onako u drugom planu.

dobro je da je bila "lazna uzbuna" radi dezurnih kriticara herceg bosne. mogu misliti sta su spremali ti isti dezurni kriticari , da su se kojim slucajem Vatreni pojavili. Ali Vatreni su uz Herceg Bosnu uvijek bili i ostat ce. Vatreni ce doci u hrvatski Mostar onda kad bude trebalo.

Njezini pejzaži neodoljivo podsjećaju na francusku Provansu ili hrvatsku Istru. Po načinu života vrlo je slična susjednoj Dalmaciji. Mnogo toga podsjetit će vas i na ostale mediteranske krajeve - od Španjolske do Grčke. Ali ona je opet drugačija, jedinstvena i neponovljiva jer ju je Bog obdario tolikom raznolikošću kakvu je teško susresti na tako malom prostoru. Mnogi je doživljavaju kao zemlju kamena i sunca, rijeka i vinograda, smokava i duhana,  pršuta i meda...

Nekada glavni grad Huma - Blagaj

Pazi popisa Vatrenih, pola šampionske Neretve u sastavu. 

Na današnji dan prije 17 godina počela operacija Lipanjske zore

Mostar - Obratite pažnju | Nedjelja, 07 Lipanj 2009

peracija Lipanjske zore je zajednička operacija HVO-a, HV-a i HOS-a iz lipnja 1992. godine. Akcija je trajala od 7. lipnja do 26. lipnja 1992. godine. To je prva pobjeda nad velikosrpskim agresorom u ratu u Bosni i Hercegovini.

Operacijom Lipanjske zore oslobođena je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanića kod Stoca) združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

Akcija je počela 7. lipnja 1992. kada diverzantski odred iz Čitluka i diverzantski vod bojne Grude probijaju neprijateljske bunkere, a združene hrvatske snage prelaze rijeku Neretvu i zauzimaju veliki prostor sve do Domanovića, a odatle kreću i oslobodilačke akcije prema Mostaru i Stocu. 8. lipnja 1992. od srpskog je agresora oslobođeno područje Čapljine u čemu posebnu zaslugu imaju postrojbe HVO-a iz Čitluka, Gruda, Ljubuškog i Čapljine te vojnici 4. gardijske brigade HV-a.

Oslobađanje desne obale rijeke Neretve kreće 11. lipnja 1992. godine. HVO potpomognut 4. Splitskom brigadom HV-a kreće iz šest pravaca, a od postrojbi HVO-a u akciji sudjeluju Kažnjenička bojna, Poskok bojna, dvije postrojbe HVO-a iz Čitluka i Ljubuškog, 5. ilićka bojna HVO-a Mostar, 4. bojna HVO-a Mostar, te satnija 2. bojne civilne policije.

U Mostaru su u to vrijeme bile Vojna policija, civilna policija, dio 2. bojne HVO-a Mostar i Samostalni mostarski bataljun. Prvo je oslobođeno područje Kruševa i Galca, a zatim brdo Hum i zapadni dio grada Mostara, nakon čega se hrvatske snage uspinju i na brdo Orlovac i čiste tamo odsječene Srbe. Podizanje hrvatske trobojnice na vrhu Huma, kao bitne kote za nadzor Mostara, navjestilo je oslobađanje i istočnog dijela grada Mostara.

Toga 11. lipnja hrvatske su snage ušle u Vojarnu S. B. Kraljevića i naselja Rodoč i Jasenica, te u krug razorene tvornice Aluminij svladavši žilav neprijateljski otpor. U samo jednom danu oslobođena je čitava desna obala rijeke Neretve.

Operacija "Lipanjske zore"

U noći s 13. na 14. lipnja 1992. godine general Slobodan Praljak donosi odluku da se krene u oslobađanje lijeve obale rijeke Neretve. U Općinskom stožeru HVO-a u Mostaru zapovjednici postrojbi dobivaju zapovijedi prema kojima Neretvu treba početi prelaziti rano ujutro 14. lipnja i tako iznenaditi srpsko-crnogorskog agresora.

Uz topničku i tenkovsku potporu Četvrte gardijske brigade HV-a, u 3 sata ujutro združene snage od Bovana i Drežnice do Salakovca, prelaze na lijevu obalu. Prva bojna mostarskog HVO-a Bijelo Polje prelazi Neretvu iz smjera Vojna. U Cernici rijeku prelazi jedna satnija "Samostalnog mostarskog bataljuna", a druga bojna rudnička HVO-a Mostar dolazi iz Raštana.


Oko 6 sati pristiže Vojna policija HVO-a i snage HOS-a Hercegovine. Vode se žestoke bitke, a snage HVO-a zauzimaju položaje oko Ulice Maršala Tita u istočnom dijelu Mostara. Oko podneva 14. lipnja pristiže još hrvatskih snaga te se u sklopu združene akcije, korak po korak oslobođa cijeli niz naselja i mjesta na lijevoj obali Neretve.

Tada je oslobođen istočni dio grada Mostara i naselja Blagaj, Buna, Vrapčići, Potoci i Salakovac. Osobito uspješna i vrhunska je akcija oslobođenja dijela Bijelog Polja (naselja na lijevoj obali Neretve: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač, Podgorani, Humilišani).

S drupe, pak, strane tijekom 12. i 13. lipnja oslobođeno je i područje Stoca, a 5 dana kasnije hrvatske snage su izbile na Ošaniće, gdje je i današnja međuentitetska crta razgraničenja. HVO je doslovce pregazio istočni dio grada Mostara i zaposjeo zloglasno brdo Fortica s koje su ubijani i sakaćeni hrvatski civili i vojnici. Dok HVO nije ušao u tada već okruženo Bijelo Polje, srpske snage su se izvukle prema Nevesinju preko brda Ruišta. Pri povlačenju digli su u zrak sve mostove, osim Starog mosta, jer je hrvatski snajperist ubio srpskog vojnika koji je imao zapovijed i taj most srušiti.

HVO, odmah po oslobođenju istočnog dijela grada Mostara, okiva Stari most debelim daskama i gumama da bi ga zaštitio od granata. Dana 21. lipnja 1992. godine, nakon žestokih borbi hrvatske snage ovladavaju i relejem na Veležu, a srpsko-crnogorski agresor je odbačen u Podveležje. Tijekom 26. lipnja, dan koji se smatra danom oslobođenja mostarske općine, hrvatske snage odguruju srpskog neprijatelja i sa snažnog uporišta Merdžan glave.

HVO zadržava Merdžan glavu, ali ipak ne kreće prema Nevesinju, čije bi zauzimanje značilo potpuno otklananje opasnosti po Mostar i početak potiskivanja razbijenih Srba sve do rijeke Drine. Odbijen je konačni srpski protuudar i zaustavljen pokušaj ponovnog srpskog zauzimanja Merdžan glave.

da sjećam se toga,JNA i četnici držali su nekoliko hrvatskih gradova u poluokruženju,prijetio im je pad i njihovo daljnje napredovanje prema zapadnoj hercegovini.a onda se desila ta operacija,vojska i četnici su pometeni.iz jedne gubitničke pozicije hrvatske snage su došle u situaciju da čak zauzmu srpske gradove nevesinje i tebinje.treba napomenuti da su s ovom akcijom dubrovnik i njegovo zaleđe imali znatno manju prijetnju nego prije(hrvatske snage su došle na 20km. od trebinja a zna se da su jaki četnički napadi baš dolazili iz smjera toga grada i uopće iz istočne hercegovine).nakon ovoga poraza vojska i četnici u narednim godinama uopće više nisu imali nekih jačih i ozbiljnijih napada.bilo je granatiranja al izravnih topničko pješačkih napada nije bilo koliko me sjećanje služi.njihov cilj je bio da se dolinom netetve spuste na mora a samim time dubrovnik i njegovo zaleđe,opuzen,metković potpuno odjseku.čitajući novine iz toga vremena i kasnije knjige može se slobodno reći da je to bio prvi veliki poraz vojske i četnika.oni su na tom području gotovo potpuno uništeni a hrvatske snage(pri tome mislim na HVO) su ušle na područje istiočne hercegovine,na nekim dijelovima i jako duboko(prema trebinju).doista narod hercegovine i hrvatski branitelji su pokazali jednu nevjerovatnu snagu,odlučnost i zajedništvo.to ih je uostalom krasilo sva stoljeća od kada dole žive.ni turci ni komunisti ih nisu uspjeli slomiti.hercegovci imaju svoj ponos,vjeru koja ih je držala sve ovo vrijeme i držat će ih još.