Da odgovorim na neke postove...
Ako hoćete probati pravu hercegovačku kuhinju u Mostaru je najbolje mjesto restoran Libro u prigradskom naselju Ilići. Teletina ili janjetina ispod peke (saća) - zakon. Isto tako tradicionalna hercegovačka jela ala japrak, razni pirjani... Janjetina sa ražnja - uvjerljivo najbolja u restoranu Udovice na pola puta između Mostara i Čitluka (Međugorja) u mjestu Sretnice. Ne probah bolje. Možda od svega najbolje u tom restoranu - kruh.
Na Baginom mostu pored Ljubuškog najbolji riblji restoran u Hercegovini. Žabe isto odlične. Dobro mjesto za probat jegulju je u parku prirode Hutovo Blato. Riblji specijaliteti su super i u hotelu Bevanda u Mostaru gdje je i slastičarnica službeno proglašena za najbolju u BiH. Ako odsjedate u Mostaru preporučujem ovaj hotel. Isto tako i motel Kriva ćuprija u Starom gradu. Super mjesto.
Za divljač je najbolje mjesto restoran Kod Kljaje isto u Ilićima (na Bakšimu) ili otići u Gorance mjesto udaljeno od Mostaro 20 minuta vožnje prema Čabulji. Restorane u Starom gradu ne bih vam preporučio. Uglavnom su prevara za turiste (čast izuzecima).
Grijeh je ne spomenuti da je Hercegovina vinorodam kraj. Dosta vinograda je uništeno u ratu ali u zadnje vrijeme se puno ulaže u obnovu vinograda i podrume. Imamo svoje autohtone vrste žilavku (bijelo) i blatinu (crno ). Meni je zakon žilavka Gangaš. Ovdje možete naći dosta toga o našim podrumima: http://www.vinskacesta.ba/
Službenog podatka o broju stanovnika u Mostaru (kao i za cijelu BiH) nema pa se koriste podaci iz 1991. Popisa stanovništva nije bilo od tada, a kada će ga biti ne zna se. To je prvorazredno političko pitanje i temelj mnogih manipulacija, naročito oko broja žrtava i raseljenih u ratu.
Mnoštvo statističkih podataka o Hercegovini, ako vas zanimaju, možete pronaći na ovoj stranici: www.redah.ba/index.php
Po mom mišljenju, u Mostaru (gradu) trenutno živi više od 100000 ljudi. U posljednjem ratu Mostar je doživio velika razaranja, ali najgore od svega što se dogodilo je odlazak najkvalitetnijih ljudi iz grada i promjena strukture stanovništva. Danas mostaraca nema gdje nema na kugli zemaljskoj.
Neretva u samom gradu nije za kupanje čak je to i zabranjeno. Do prije dvadesetak godina Neretvu se moglo piti, ali je danas to drugačije. Posljedica je to nepostojanja pročišćavača otpadnih voda što će se riješiti u narednih nekoliko godina. Ribe u Neretvi ima, a što je najčudnije postojanje nekih indikativnih vrsta dokazuje i da je Neretva čista.
Aluminij je prije rata, kada je još uvijek postojala tvornica glinice, bio zagađivač ali danas to više nije slučaj. Ljudi u zaštitu okoliša i prečišćavače ulažu ogromna sredstva tako da Aluminij više nije nikakva prijetnja za Neretvu.
Najveći zagađivač prije rata je bila tvornica bojnih otrova koja se nalazila na sjevernom ulazu u Mostar. Tada se o tome naravno nije smjelo govoriti. Kompletno je preseljena u Srbiju na početku rata. Interesantna stvar je da postoje neke indicije da je sarin kojim je pobijeno 12 ljudi u tokijskom metrou porijeklom iz ove tvornice.
Uz Mijata Tomića najpoznatiji hercegovački hajduk je Andrijica Šimić daleki predak bišeg reprezentativca Darija Šimića.
Slike neću postati pa vam evo par linkova o hercegovačkim ljepotama.
Špilja sa navećim brojem podzemnih životinjskih vrsta na svijetu proteže se čak do Elafitskih otoka:
http://www.vjetrenica.com/index.php?_6=1&_9=2
Park prirode Hutovo blato jedno od najznačajnijih staništa ptica u Evropi:
http://www.hutovo-blato.ba/hr/
Park prirode Blidinje:
http://www.youtube.com/watch?v=x9IlgTnjk9Y
Ovo je samo dio prirodnih ljepota Hercegovine. Npr. na samo dvadesetak minuta vožnje od Mostara se nalaze mjesta netknute priode i rijetka mjesta još uvijek očuvane divljine kao što je kanjon rijeke Bijela i kanjon Drežanke. Za mene nešto najljepše u Hercegovini su njene planine Čvrsnica, Čabulja, Prenj, Vran, Velež...
Najbolji rafting u BiH (uz Unu) možete doživjeti u kanjonu rijeke Neretve (Glavatičevo) sjeverno od Konjica. Prekrasno mjesto.
Inače, Hercegovina je dobila ime po hercegu (vojvodi) Stjepanu Kosači srednjevjekovnom vladaru pa smo mi u stvari Vojvodina. Još uvijek se iznad Blagaja i Ljubuškog nalaze ostaci njegovih velebnih zamaka. Posljednja bosanska kraljica Katarina je također bila hercegovka rodom iz Blagaja kod Mostara. Pokopana je u Rimu u prekrasnoj crkvi Ara - Coeli u koji je izbjegla nakon dolaska Turaka. Oporukom je Bosnu ostavila Vatikanu ukoliko se njeno dvoje djece (sin i kćerka) koje su Turci oteli i obratili na islam ponovno ne obrate na kršćanstvo. Žene u srednjoj Bosni i danas nose crninu u znak sjećanja na našu kraljicu.
Nadam se da će neko imati živaca pročitati ovaj predugi post.