Muzil,da...Muzil obuka a kasnije prekomanda 500m dalje na Fizelu...(dobru vezu sam imao)...mogao bih puno napisati o tim danima,a bez trunke mržnje i resentimenta...reći ću vrlo iskreno-(koliko god mi se to tad činilo grozno),te sam godine ODRASTAO,prvi se put potukao i kao razmaženi jedinac naučio se boriti u životu...da ne govorim o ljetu na velikom mulu,gdje smo,šatro,čuvali stražu a zapravo cijeli dan čitali Sportske (neki i knjige
),barili strankinje na jahtama i igrali košarku po cijele dane...
Da,zvuči blasfemično,ali mene je godina u JHA naučila životu.Shvatio sam bolje tko sam i što sam...da ne govorim da me nitko nikada nije 'zlostavljao po nacionalnoj osnovi',da sam se uvijek pisao Hrvatom,i da su mi najbolji pajdaši bili gradski dečki iz Zagreba,Beograda,Skopja,Ljubljane,Splita.
A ako je nekakav miris baruta bio u zraku,bio je to sukob (to sam tad,s 19 godina,shvatio...)da Juga neće goriti zbog sukoba Srba i Hrvata,već zbog sukoba primitivaca i uljuđenih,ili na neki način 'sela' i 'grada'.Dakle mi 'građani' bili smo si ok,ali su zato 'naši' i 'njihovi' čobani već,tad,počeli govoriti i raditi sranja.
(sreća da je Krapinjak na godišnjem pa da vama pametnima ove čisto osobne misli o jednom vremenu ne moram detaljnije elaborirati...)
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age