Tako sam ponosan Zagrebom. Grad kulture i tolerancije. Široka zagrebačka duša prigrlit će i homoseksualce i homofobe i Carlu del Ponte i dati će elitnu ulicu Čehu Tomašu Masaryku koji je pisao svoj znanstven rad o južnim Slavenima i u tom radu o Hrvatima naveo da su oni niža podvrsta Srba. Nadalje, najljepši trg u Zagrebu Hrvati su dali Maršali špengleru Titu, koji ih je od '45.-'50. g. istrebljivao kao dosadne muhe. Sve njih kao i bivše komuniste Zagreb iskreno voli i svima je spreman oprostiti. Naravno, osim Hercegovcima. Zagrepčani, doduše, ne znaju što bi Hercegovcima trebali oprostiti, ali im ne žele oprostiti i bog.
I tako je Zagreb dostojanstveno i gospodski dočekao subotnju Gay paradu, s osmjehom na licu i vjetrom u kosi. Osmjehivalo se doduše pomalo kiselo i one 2000 policajaca i specijalaca i zatvorenom gradu. Subotnje prijepodne izgledalo je kao da je osobno Karla del Ponte došla uljepšati feštu onih koji misle drugačije, a bogami i djeluju drugačije. Zatvorene ulice, preusmjeren promet, Zrinjevac sav opasan željeznim zaprekama i svakih 10m po dva policajca. 17 njih preventivno lišeno slobode jer je gledajući ih policija prostim okom zaključila da neće otvoreno izražavati oduševljenje paradom. Nedostajala su samo bojna kola sa spremnim zoljama koje je trebalo u pravom trenutku lansirati među one koji se usude izraziti drugačije mišljenje od onih koji imaju pravo na drugačije mišljenje. Dobro naš Zagreb… Grad heroj koji je svakom osvajaču uvijek rekao DA. I za razliku od Splita odmah skinuo gaće.
Porculanski zubi Zvjezdane Ronner-Grubačić
No uz sav taj jeftini sajam poltronstva nisam siguran da će nova politička zvijezda u Hrvata, Stella Ronner-Grubačić, biti u potpunosti zadovoljena. Ona kao da je izašla iz RTL-ove emisije «Hrvatska traži zvijezdu» i na način koji sa diplomacijom nema veze očitala lekciju domorocima. Ona je kao veleposlanica Kraljevine Nizozemske urbi et orbi svima dala do znanja da je za monitoring sa zubima. I odmah je za početak pokazala svoje porculanske zube. Ona misli da ima i diplomatsko i moralno pravo prijetiti genocidnim Hrvatima, prvenstveno zato jer ona predstavlja Kraljevinu Nizozemsku za koju ona smatra da je uzor svim državama koje su uzor Hrvatskoj. Evo kako stoje stvari najprije s aspekta morala. Naša Stella iz Zvjezdana očito se ne sjeća Srebrenice. Pa to je bilo tako davno, kada je Nizozemski bataljun pustio sunarodnjake njenog supruga da pokolju 8000 ljudi. I nakon toga su i dalje, kako su izjavili, ostali u korektnim odnosima s Ratkom Mladićem. Nadalje Zvjezdana zaboravlja da u njenoj uzor-državi postoji rasistička Stranka za slobodu, koja se ističe organiziranjem paljenja islamskih škola i napada na džamije. Ambasadorica je vjerojatno ponosna što je u Nizozemskoj osnovana prva pedofilska stranka na svijetu. Kad su zabrinuti roditelji tražili zabranu te stranke, Nizozemski sud ih je odbio. Ne bih se začudio kad bi čuo da je sudac u vijeću bio i Alphonso Orie. Što se diplomatskog aspekta tiče ambasadorica je morala naučiti da se zemlji čiji je gost ovakve poruke po tradiciji diplomatskog protokola trebaju predati hrvatskom MVP-u, ministru ili državnom tajniku. I tako imamo drski javni pritisak države kojoj je od nekadašnje stare slave ostala još samo arogancija koju poltronski guta hrvatska vlast. Volio bih vidjeti ovakav pristup da je predsjednik države Dr.Franjo Tuđman. I da li bi on nakon evidentnog diplomatskog gafa primio Stellu Ronner-Grubačić u prijateljski posjet na Pantovčaku. I to predstavnicu zemlje koja je otvoreno protiv ulaska Hrvatske u EU i koja otvoreno svojim diplomatskim akcijama pokazuje antipatiju prema Hrvatskoj.
Da parafraziram Alberta Camusa: «Ako nas netko ne voli to je mala nesreća. A ako netko ne voli jedan čitav narod, onda je to njegova tragedija.» No, to je ujedno i osobni problem nizozemske veleposlanice.
Kaznena prijava protiv Bratoljuba Klaića
Povodom opće ofenzive gay populacije protiv tvrdoglave manjine koja ih ne želi voljeti i obožavati Jutarnji je organizirao veliku anketu s ciljem da se znanstveno dokaže da smo svi gayevi. Tako na primjer Đelo Hažiselimović pokazuje da očito nije shvatio smisao ankete pa je neoprezno ustvrdio: «Kako je krenulo, čini mi se da će uskoro postati obavezno biti gay.» E, moj Đelo! Kakav nazadan stav! Kako ćeš sa tako rigidnim antieuropskim stavom ubuduće izabirati strane emisije za HRT? Ali je zato smisao ankete itekako dobro shvatila Sanja Sarnavka. Ona liberalna, kakva već jeste, kaže sljedeće: «Treba inzistirati na što više Prideova i na taj način nervirati konzervativce.» Po njezinom razmišljanju, što je više gayeva to će se konzervativci sve više gristi i nervirati i tako brzo izumrijeti, nešto kao dinosauri. A u Hrvatskoj će ostati samo oni koji su dušom, a naročito tijelom uz naprednu i superiornu većinu koja će kroz čitavu godinu održavati paradu za paradom. Naravno, bez policijskog osiguranja. Jer oni od kojih ih je policija morala čuvati više neće biti. Njih su po receptu Sanje Sarnavke tako iznervirali da su naprosto nestali iz zemlje. Vjerojatno su se masovno iselili u Nizozemsku. No, postoji mali problem kojeg se do sada političke elite nisu sjetile. Morat će, na primjer, pod hitno zabraniti rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića. Naime, tom našem najpoznatijem i najobuhvatnijem rječniku stranih riječi na str. 554. obrađen je pojam homoseksualizma pa neuki Klaić kaže da je homoseksualizam protuprirodna spolna sklonost prema osobama istog spola. Klaić dalje navodi da se za takvu osobu može reći da je anormalno seksualna. I što sad? Sanja Sarnavka bi vjerojatno, da slučajno čita ovu desničarsku i antieuropsku kolumnu, podnijela kaznenu prijavu protiv Bratoljuba Klaića. Naravno, kad bi bio živ. Ali za početak ne bi bilo loše da se recimo organizira javno spaljivanje knjiga jednog homofoba. Usput rečeno, po istom rječniku homofob je osoba koja mrzi ljude, a ne one koji malo drugačije misle nego mi. Što ćete kad su nekada neodgovorno prepustili pisanje rječnika čudnim ljudima koji su imali obrazovanje i znanje, a nisu malo drugačije mislili nego mi.
Jedan moj stari prijatelji iz teniskog kluba nedavno mi je u povjerenju priznao da je on u stvari biseksualac. Kad sam ga iznenađeno upitao otkud sad to, odgovorio mi je: «Vidiš ja BI, ali ne mogu!»
Mali korak za čovječanstvo, ali veliki za region
25. lipnja 1991. godine Hrvatski Sabor donio je ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Vrli zastupnici SDP-a nisu željeli sudjelovati u zabijanju zadnjeg čavla u Jugo-lijes sa strankom opasnih namjera i mirno i partijski disciplinirano napustili su sabornicu. Kad je 2000. godine taj isti SDP došao na vlast povjerio je svom vjernom vanjskom suradniku Ivi Škrabalu da promijeni nazive i datume državnih praznika. Škrabalo, maštovit kakav je već bio, sjetio se da bi dan državnosti mogao bit onaj povijesni dan kad je SDP napustio Sabor i to je, naravno, prošlo. Mnogi su, na čelu s Davorom Butkovićem, bili tronuti i oduševljeni imaginacijom i širokim horizontima Ive Škrabala. U skladu s tim velikim pothvatom SDP-a predsjednik Josipović izrazio je želju da tu proslavu uveliča i njegov veliki prijatelji i darodavac Boris Tadić. To bi ujedno bila dobra prilika da Denis Kuljiš Tadića i službeno proglasi svecem. Kad su za sveca mogli kandidirati Ivana Pavla VI i Kardinala Stepinca, onda i Kuljiš može Tadića. Ipak su Srbi munjevito, u roku ne duljem od 16 godina, izručili svog đenerala Mladića Haagu. Po Kuljišu to može napraviti samo svetac. A naš predsjednik Josipović se pak nada još nekom pronađenom primjerku Micićeva Zenita. Što bi posebno razveselilo Zvonka Makovića. I nažalost nikoga više. Možda još samo one koji se bave antropologijom, tj. naukom o postanku čovjeka. Oni bi rado naučno procijenili Micićevu tvrdnju da li su Hrvati zaista nastali iz odnosa majmuna i papige, ili to samo papiga okolo olajava i priča gluposti. Vesna Pusić sva puna optimizma kaže da bi dolazak Tadića bio mali korak za čovječanstvo, ali veliki za regiju. Vesna ustvari ima pravo. Mogao bi recimo Tadić dovesti i kao novi dar Josipoviću predati Gorana Hadžića. A mogla bi se upriličiti i intimna proslava kazne od 24 godine za Antu Gotovinu. Sjećate se da je pola godine prije presude Tadić rekao da bi oslobađajuća presuda Anti Gotovini ozbiljno narušila odnose Srbije i Hrvatske. Da su se Hrvatska ljevičarska elita i lijevi mediji tako strasno zalagali za hrvatske generale u Haagu, kao što se sad zalažu za gay parade i one koji su malo drugačiji od nas, Gotovina i Markač sigurno bi bili oslobođeni. Za njih bi se vjerojatno zauzela nova hrvatske zvijezda Stella Ronner-Grubačić. Jer ako se za nekog zalažu hrvatski mediji i hrvatska ljevica onda je taj sasvim sigurno nevin.
Stara indijanska poslovica kaže: «Svi koji su čamcu žele isto.» Sad zamislite veliki hrvatski čamac u kojem su Josipović, Tadić, Mesić, Vesna Pusić, Čačić, Linić, Davor Butković, Ivanka Toma, Slavica Lukić, Jelena Lovrić…
Bolje golub na grani, nego lisica na ruci
Ivanka Toma u Večernjaku piše o Čedi Prodanoviću, novom branitelju Ivu Sanadera. Osim što konstatira da je dobar odvjetnik, s čime se i ja slažem, naša Ivanka pada u trans i mudro zaključuje da je Sanader izborom Čede Prodanovića odlučio popraviti svoj imidž. Genijalna misaona transakcija! Jer kao Čedo je ljevičar, a Sanader desničar pa je normalno da si priglupi desničari popravljaju imidž ljevičarima. Prije svega Ivanka Toma još uvijek naivno vjeruje da je Sanader desničar. Od njega je veći desničar bio i Stipe Šuvar. Desničar kojeg su obožavale Jelena Lovrić, Slavenka Drakulić, Davor Butković mu je virio iz džepa, Mladen Pleše je bio fasciniran s njim, kao i čitav Feral Tribune jer im je Sanader na kraju darovao Slobodnu Dalmaciju. Sanader je bio desničar na Splitskoj rivi i dva mjeseca prije svakih izbora. Nažalost hrvatske desnice, ortodoksni ljevičar Ivica Račan je svojim zalaganjem za nacionalne interese Hrvatske bio daleko desniji od «Našeg dragog Ive». A i naša draga Ivanka Toma ovim tvrdnjama pokazala je zadivljujuću naivnost francuske sobarice. Sličnu naivnost još su samo pokazali nacistički zločinci na Nürnberškom procesu 1946. godine kad su za svoje branitelje angažirali uglavnom židovske odvjetnike. Koji su ih svojim obranama sve spasili od strijeljanja. Ali su zato svi bili obješeni. Ivo Sanader je expressis verbis poručio Hrvatima što želi. Izabrao je dobrog branitelja, ali da mu Čedo Prodanović popravlja imidž – svašta!
No, i Sanader smatra da je bolje golub na grani, nego lisica na ruci.
Ljubitelji Dostojevskog, Kafke i Camusa
Igor Flak je sportski novinar Večernjaka. Voli nogomet, ali voli i politiku. Navodno čeka prvo slobodno mjesto u političkoj rubrici. No, za sve bi bilo bolje da ostane u nogometu. Kad piše o politici imam dojam kao da piše nogama. Obrušavajući se u svom izletu u politiku na poljudski stadion, Igor ga opisuje kao stadion na kojem se uživa u Thompsonovim hitovima. Pa ne može priprosti navijački puk imati tako senzibilno glazbeno obrazovanje kao kolumnist sportske redakcije Večernjaka. On bi da se svuda puštaju hitovi Cece, Lepe Brene, Bajage, Bore Čorbe, i drugih velikih svetskih zvezda. On smatra da navijače treba odgajati na pravoj glazbi. Slažem se sa Igorom da je upravo strašno što se navijači vesele pučkom veselju početkom kolovoza u Čavoglavima, gdje naravno opet pjeva Thompson. A kad treba ići u Srb na dan četničkog ustanka? Dobro kaže talentirani Igor da navijače treba odgajati na tekstovima i glazbi Branimira Štulića i Darka Rundeka, naročito Branimira Štulića koji se istaknuo u Domovinskom ratu serijom izjava protiv Hrvatske. Koji bi spremno Hrvatsku mijenjao za trulu jabuku. Naš Igor zamjera, nadalje, navijačima što ne čitaju Dostojevskog, Kafku i Camusa. Od sad bi po Flaku svaki navijač prilikom ulaska u stadion trebao pokazati ovjerenu javnobilježničku izjavu iz koje se vidi što je koji od njih pročitao. Bojim se da bi mnogi imali izjavu iz koje bi se vidjelo da su davno «pročitali» novinara koji nogomet, stadione, navijače i glazbu uporno dijeli po ideološkoj osnovi, vjerujući da ga nikada neće pročitati. On smatra da se trebaju ugledati na Zapad, na njihovu pristojnost i kulturu navijanja i objektivnost koja osobito dolazi do izražaja kad pobjedi bolji. Tako je nedavno Boston u majstorici NHL lige u hokeju na ledu pobijedio domaći Vancouver sa 4:0 i tako osvojio Stanley Cup. Nakon utakmice domaći navijači, koji su svi od reda pročitali Dostojevskog i Kafku i Camusa, počeli su razbijati po gradu, oko 60 automobila su zapalili, druge su prevrnuli na krov, skakali po njima i lupali palicama i kamenjem po karoserijama. Zapaljeno je 10-ak kontejnera punih smeća. Ljubitelji Dostojevskog, Kafke i Camusa su onda prešli na trgovine, kojima su kamenjem i bocama razbijali izloge, i tada je počela pljačka. Obrazovane navijačice su pljačkale parfumerije, a oni manje obrazovani penjali su se po semaforima i izgledali kao da su maloprije slušali Thompsona. Jasno, radili su i noževi, naročito od strane onih koji su čitali Idiota od Dostojevskog. Sve je ovo dokaz da se i naši navijači moraju kultivirati. Ti Balkanski recidivi tipa «ubij, ubij pedera» i bacanje baklji treba zamijeniti sofisticiranih navijanjem, uzoritog nam zapada, za početak Vancouver je sjajan primjer.
Stara arapska pitalica glasi: «Zašto pas liže svoja jaja?» Odgovor je: «Zato jer može.»
