''Ni antifašizam nije što je nekad bio. Ruski vojnik iz Drugoga svjetskoga rata, tipični antifašist koji je jurišao na Hitlerov bunker u Berlinu, po zanimanju je bio jedva pismeni rudar koji je bio spreman u svakom trenutku umrijeti za svoj narod i državu i svog vođu Staljina. Bio je beskrajno ponosan na uniformu Crvene armije. Nije se razdvajao od svog kalašnjikova. Protiv neprijatelja svoje zemlje bio je spreman ići u pakao. Imao je ruke snažne kao medvjed i ne previše obrazovanja. Ispod niskog čela virile su oči zagledane u svijetlu socijalisitčku budućnost svijeta. Silovao je Njemice na koje bi putem naišao, jer je smatrao da kao pobjednik i muškarac na to ima apsolutno pravo. Kad se vratio u Rusiju, prijavljivao je antisocijalističke elemente. Dugokose hipije je premlaćivao kad bi ih sreo na ulici i, kao i homoseksualce, smatrao ih je izrodima ljudskog roda, a njihovu pojavu američkom fašističkom ujdurmom. U redu, možda kapitalističkom, no fašizam i kapitalizam su njemu bili isto. Kako god, kosa dulja od tri centimetra bila je posve neprihvatljiva, kamoli dva muškarca koji razmjenjuju nježnosti. Gazio je tenkovima prosvjednike u Mađarskoj i Češkoj. Apsolutno je prezirao ljudska prava i iskazivanje slabosti bilo koje vrste, smatrao ih je vidom američke dekadencije protiv koje se treba boriti. Spram pripadnika drugih naroda je bio u najmanju ruku nepovjerljiv, ako ne i otvoreno neprijateljski raspoložen, a o Židovima je mislio uglavnom isto što i bilo koji nacist. Crnce uopće nije smatrao pripadnicima ljudske rase. Ženu bi izmlatio kad bi mu išla na živce i gnjavila ga jer se opet napio, a strijeljanje homoseksualaca i sličnih “izroda” smatrao je najnormalnijom i najprirodnijom stvari na svijetu.

Današnji antifašist, anno domini 2015., po zanimanju je vječni student, pa iako nije bitno obrazovaniji od onog rudara, misli da jest. Nije spreman za svoj narod niti porezati se na papir u uredu, mrzi vlast. Prezire svoju državu i nacionalizam svake vrste. Neprijatelje svoje zemlje smatra svojim prijateljima. Uniforme ne podnosi, oblači se u odjeću koja je doduše prilično uniformna pa je mlade antifašiste teško razlikovati jedne od drugih – kad bi obukao nešto hipstersko ili odijelo i kravatu, vjerojatno bi izgubio vjerodostojnost u očima suboraca pa zato oblači isto što i svi njegovi vršnjaci. Oružja i kalašnjikova se grozi, pacifist je, vojni rok u zemljama gdje on postoji služi civilno, vodeći preko ceste bakice i pazeći na dječicu u parku. Nije u stanju dignuti rukama ništa teže od žice i vilice niti je kad u životu radio, kamoli da bi iskopao 16 tona ugljena u smjeni. Bori se za prava žena, a silovanjem smatra i šlatanje po stražnjici u noćnom klubu. Mrzi autoritete i policiju, prijavljuje doduše jedino “govor mržnje” na internetu. Ima dugu kosu ili irokezicu, ili nešto slično u svim bojama. Podržava pravo na javne prosvjede, osim kad prosvjeduju veterani Domovinskoga rata (u daljem tekstu: fašisti), njih bi zgazio tenkovima kao i Rus Čehe 1968. Živi za promoviranje ljudskih prava, za borbu za “slabe i nezaštićene” te svakodnevno proširuje listu ugroženih vrsta. Ne podržava politiku Izraela, ali ne podnosi ni antisemitizam. Smatra da su američki crnci strašno cool i imitira ih odjećom i “gangsta” stavom, iako se ipak ne bi usudio ući u crnački kvart u kakvom američkom gradu, jer ipak zna da bi ga tamo pretukli i opljačkali. Žene ne samo što ne tuče nego ih niti ne dira, a najčešće ni one njega. I jednostavno obožava homoseksualce, te zaklete neprijatelje svog prethodnika koji ih je smatrao izrodima. I oni njega.''