boris je napisao/la:
Vecina vas tu filozofira dal je homoseksualizam bolest, a nitko nije tocno rekao sto podrazumjeva pod bolest. Malo sad trazio definiciju i najbolje sto sam nasao je negativna definicja, tj. bolest(illness) je odsustvo zdravlja. A zdravlje WHO definira ovako:
Health is a state of complete physical, mental
and social well-being and not merely the absence of disease or infirmity.
Vidi cijeli citat
A dobro, ako je to definicija, onda homoseksualizam jest bolest. Ali po tome je i biti, recimo, pripadnik crne rase u Americi prije 50 godina isto bila bolest. Ili biti žena prije 100... Ili biti pripadnik bilo kojeg naroda koji je u ratu... Ili biti izrabljivani siromašni Kinez tinejdžera koji radi 18 sati dnevno u polumračnoj Nikeovoj tvornici... Ja bih rekao da po ovoj definiciji na svijetu nema zdravog čovjeka.
boris je napisao/la:
Ono sto meni nije jasno zasto je sad vazno da li je bolest ili nije?
Vidi cijeli citat
Zato što, ispravno ili ne, o odgovoru na ovo pitanje ovisi da li će čovječanstvo (tj. heteroseksualna ogromna većina) homoseksualce
a. prihvatiti; ili -- odaberi jedno --
b. pokušati liječiti pa makar i prisilom, izolirati, getoizirati, istrijebiti, fizički uništiti...
Ja sam za opciju a. jer u homoseksualnosti ne vidim nikakvu opasnost za sebe, za svoju obitelj, državu, naciju, itd. itd. do samog ljudskog roda kao takvog. A u svim opcijama po b. tu opasnost vidim.
Ali dobro, kužim tvoj stav, i mislim da se u biti slažemo u rezultatu, ako već ne i u postupku (matematičkim jezikom rečeno).
boris je napisao/la:
Takoder ne shvacam sto zelite reci sa onim istrazivanjima o homoseksualnosti u zivotinjskom svijetu.
Vidi cijeli citat
Samo odgovoriti na postavku da je homoseksualizam "neprirodan", ili rezultat iskrivljenih ljudskih vrijednosti, ili odricanja Boga, ili već dodaj tu retoriku koja odgovara tvom osobnom pogledu na svijet (tu ne mislim osobno na tebe, boris, nego općenito). Jer ako je homoseksualizam neprirodan, onda opet dolazimo do opcija pod b.
boris je napisao/la:
Kauboj, mislim da pretjerujes sa inzistiranjem na osobnom iskustvu. Slazem se da je osobno iskustvo vazno i da su ljudi skloni zaigrati se i zauzeti precvrste stavove. Medutim imamo mi jedan organ koji nam omogucuje da govorimo o sitvacijama koje nismo dozivjeli i donosimo neke zakljucke bez da bas napravimo eksperiment.
Vidi cijeli citat
Tako je. I dam se kladiti da ga većina sa stavom "peder? gdje? idem ga prebit, mamicu mu..." nije uključila ni toliko dugo da se zapita, a zašto na to tako reagiram?? Radi čega to meni smeta? E sad, osobno iskustvo... ja znam da ja do tog osobnog iskustva (tj. dolaska u kontakt s tim ljudima) nisam baš uključio mozak i imao sam slične, rekao bih destruktivne stavove. Poanta nije bila u osobnom iskustvu, niti, bože sačuvaj, u odricanju prava na mišljenje nekome, nego upravo u tome da ukažem da bi možda trebalo prvo odgovoriti na neka pitanja, a onda tek zauzeti čvrsti stav.
boris je napisao/la:
Uostalom postavio si 5 ptianja, po toj logici seto bi bilo kolko od vas je imalo kakvih homoseksualnih iskustva? Ako niste, kak znate da vam se ne bi svidjelo?
Vidi cijeli citat
Znam zato što imam ja jedan (drugi) organ koji mi omogucuje da govorim o
situacijama koje nisam dozivio i donosim neke zakljucke bez da bas
napravim eksperiment

.
Iz svega što sam pročitao, i iz svih osobnih iskustava o kojima sam čuo iz prve ruke, vjerujem da čovjek seksualno sazrije na ovu ili onu stranu. Kad je organ reagirao na slike u Startu kad sam imao 10-11 godina, a nije reagirao na ove undyingove slike gore, onda ti mogu sa apsolutnom i stopostotnom sigurnošću reći šta bi mi se svidjelo a šta ne.
E sad, jel tome ima neki uzrok u mojoj ondašnjoj okolini? Možda ima. Čak i da ima, pitanje je da li sam ja sa svojih 10-tak godina na taj uzrok mogao utjecati -- ili još bolje, da li je netko tko je seksualno sazrio homo, mogao na to utjecati? Naravno da ne. A to je isto kao što nisam mogao utjecati na svoju rasu, narodnost, mjesto rođenja, klasno ili materijalno stanje roditelja kojima sam se rodio... Prema tome, teško mi je reći za te ljude da radi ovoga ili onoga ne smiju niti dobiti priliku baviti se nečim čime se ja imam pravo baviti. Tj. radi toga ih učiniti građanima drugog reda.
(Kao recimo one dvije djevojčice u Kutini sa HIV virusom. Vjeruj mi, meni se grlo stezalo dok sam čitao izvještaje u novinama o tome, što od suosjećanja s tom djecom, a što od bijesa na priglupe i preglupe ministre, činovnike, ravnatelje, učitelje, i, doduše u puno puno manjoj mjeri, roditelje. A HIV jest bolest, tj uzročnik jedne opake, i prenosiv pa time i opasan... Ali nismo valjda Spartanci da slabu djecu bacamo sa stijena u provalije.)
boris je napisao/la:
Slazem se da mi nemamo sto davati/oduzimati prava, tj. sva osnovna prava koje imamo mi treabu imati homoseksualci (ukljucujuci i brak, ako je bas problem da se zove brak, moze se izmisliti neko drugo ime). Posvajanje djece je izuzetno delikatno. Ja im to (jos) ne bi dao. Ne zato jer imam jako cvsti stav da je to negativno i zato jer sam siguran da bi to lose djelovalo na djecu nego zato sto nisam siguran da ne bi lose djelovalo (i sa psiholsokog i socijaloskog stajalista ima ozbiljnih argumenata da bi lose djelovalo). Jednostavno mislim da je zivot djeteta prevazna stvar da bi se na tome eksperimentiralo u ime neke politcke korektnosti.
Vidi cijeli citat
S prvim dijelom se apsolutno slažem... a što se tiče tog posvajanja djece, nisam formirao stav. Čak sam se upitao da li bi bio ok s time da moju vlastitu djecu usvoji homoseksualni par ako se meni i ženi nešto dogodi. I mogu ti reći da ti ne znam sa sigurnošću reći. S jedne strane, znam jako puno heteroseksualaca, osoba i parova, za koje ZNAM da nikako ne bih želio da usvoje moju djecu. A opet, ne poznam ni približno dovoljno niti jedan homoseksualni par da bih znao da li bi bilo ok da ti ljudi usvoje moju djecu. Prema tome, u ovom trenutku nemam stava.
No, da bih se opet poigrao "devil's advocate", evo par pitanja/postavki.
Prvo, usvajanje djece nije "zero-sum game" (ispričavam se na engleskim izrazima, ali ne poznam odgovarajuće naše). Dakle, ako homoseksualni par usvoji dijete, to ne znači da je nekom heteroseksualnom paru ono oduzeto, ili ako hoćeš, da je tom djetetu oduzeta šansa da odraste u heteroseksualnoj obiteljskoj zajednici.
Drugo, djeca se usvajaju kako bi odrasla u obiteljskom okruženju, toplini i ljubavi, kako bi bila nekome bitnija od nje(ga) samoga, i kako bi se znala ponašati i doprinijeti, nakon odrastanja, ostatku svijeta. I sad, zašto nekom djetetu to onemogućiti, i ostaviti ga da odraste u institucijaliziranom okruženju, dakle sa bitno, biiiitno umanjenim šansama za životni uspjeh? Dakle, zašto ih ostaviti u okruženju za koje znamo sa sigurnošću da nije dobro za njih, a da ih ne bi dali u okruženje koje možda može biti dobro za njih? Zbog mog straha, moje neobrazovanosti, moje zatucanosti, mog kukavičluka? Jer sigurno nije zbog mog
znanja ičega... Kao što je neki košarkaški trener rekao, "nećeš zabiti 100% lopti koje ne uputiš prema košu". Ili, po tvom argumentu, možda bi onda trebalo zabraniti prodaju auta, jer nisam siguran da to neće loše djelovati na tebe i tvoju okolinu, tj. možda ti sebe ili nekog drugog, uključujući i djecu, svoju vlastitu ili moju čak, tim autom ubiješ... (Opet ništa osobno baš tebi, boris.)
(E sad, naravno da djeca nisu ni košarkaške lopte ni automobili, zato i kažem da se, osobno, barem zasad ne priklanjam ni jednoj ni drugoj strani. Ali mogu shvatiti, i uzeti kao valjane, argumente i jednih i drugih.)
boris je napisao/la:
Tako da mislim da je sasvim moguce da postoji hrpa homoseksualaca koji su se za to odlucili zbog "mode" (naravno podsvjesno).
Vidi cijeli citat
E vidiš ja mislim da je to nemoguće. Ili jesi ili nisi, nije to stvar odabira. Ako i ima ljudi koji su homoseksualci postali na taj način, e te onda treba dat psihijatrima na liječenje. I takvima nikako ne bi dao da posvajaju djecu, kao što uostalom ne bih dao niti bilo kojem psihološki nestabilnom heteroseksualcu.
Eto, kad si me već prozvao...

I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.