Do unatrag 3 godine nisam obraćala pozornost na homoseksualce, njihova pitanja i parade. To je bila samo jedna vijest u moru ostalih, kako bi se reklo nit smrdi nit miriši.
Onda se dogodilo da mi je jedna od najbliskijih prijateljica rekla da je lezbijka. Lako je imati neki generalan stav ako u to nisu upletene drage osobe. Kad pogledam kako se ona bori kroz život da bi ostavrila ono osnovno pravo na ljubav dođe mi muka u kakvom to svijetu živimo. Ne razumijem zašto nekoga vrijeđa ako istospolan par šeće držeći se za ruke ili ako se poljube.
Jučer kada sam pogledala izvještaj s parade i snimku neke razjarene žena kako im psuje majku i
ostale gadosti samo sam se sjetila svoje prijateljica i kako bi se osjećala da to njoj netko viče i kako joj je ako to sad gleda. Odmah sam je nazvala da je podsjetim da je mi cure iz društva podržavamo.
Dovoljno smo bliske da napravimo zezanciju iz tog, kad izađemo mjerkamo cure i koja bi mogla bit lezbijka, dugokose odmah isključimo

Nadam se da će se s vremenom stvari poboljšavati i da će javnost biti tolerantnija jer svtako ima pravo na ljubav i stvoriti život u zajednici.
[uredio robin - 14. lipnja 2009. u 14:12]
Od danas sam dama. Pa dokad izdržim.