Moj je odgovor uglavnom sličan Ivorovom, iako mi se mišljenje o homoseksualizmu i ne bazira samo na činjenici što moja vjera govori o tome. Ni svećenike ne treba slijepo slušati bez razmišljanja.
Slažem se s time da njih nitko ne treba tući ili javno žigosati, demokracija je pravo svakoga da ima svoj mir i da ga se ne smije ugrožavati. Što netko radi u svoja četiri zida (ako nije kriminal), ne zanima me, niti bi trebalo zanimati društvo.
Ali demokracija nije sredstvo koje nekome može dati za pravo da govori kako je nešto normalno i prirodno, ako to nije istina i da za to još traži ne znam kakva prava i privilegije. I istovremeno svakoga tko ne misli kao oni prozivati "homofobičnim fašistom".
Usporedba koja u potpunosti stoji u ovoj situaciji je sljedeća: što ako se za 5 ili 10 godina javi neka skupina ljudi koja želi općiti sa životinjama, vjenčavati se s kozama ili slonovima i kaže "to je naše pravo, tko ste vi da nam ih uskratite". Ako je homoseksualizam prirodan, zašto bi općenje sa životinjama bilo nastrano?
Što ako se za par godina skupina pedofila registrira u Udrugu i kaže "tko ste vi da sudite o našim sklonostima da seksualno iskorištavamo djecu, to je naše pravo i ne kršite ga". Što je uopće nastrano, ako postoji neki čovjek ili grupa ljudi kojima je to "normalno" i koji će zbog toga reći kako se "krše njegova ljudska prava"?
Zamislite da je homoseksualizam dominantan na svijetu, tko bi nastavio reprodukciju ljudskog roda? Zašto bi homoseksualci imali privilegiju u uživanju u svojim ljubavnim igricama bez da preuzmu i odgovornost za trudnoću i rađanje djece i reprodukciju ljudskog roda, dok heteroseksualni parovi moraju razmišljati o gomilu stvari o kojima homoseksualni ne moraju?
I konačno - ako je to "biološki normalno" (što homoseksualne snage pokušavaju progurati), kako to onda priroda nije omogućila i homoseksualnim parovima da naprave i rode djecu?
[uredio sportnet]