da je ova tema bila otvorena prije godinu dana svašta bi napisao o njima(pederima)...ali nekako šta starim sve sam liberalniji...uglavnom, hebe me se što se oni hebu ali nikakva prava im ne bi da(kao djeca, brak i sl.) ali kao šta kaže bojangles ko sam ja da im nešto dajem ili oduzimam...

a rojs ili pogorelić?definitivno rojs...zbog stavri koje je rookie nabroja

btw. rookie, rojs navija za sve hrvatske klubove a ne samo za dinamo

 Meni jedino smetaju one njihove gey parade. Sta sad? Treba svi da idemo polugoli ulicama i vicemo MI SMO HETEROSEXUALCI. Hoce da se ljudi prema njima ophode kao prema svakom drugom, a u isto vrijeme daju sve od sebe da ne budu dio tog istog svijeta. Ukratko: Nije mi jasno koji qrac hoce.

Nerviraju me i mediji ponekad. Covjece...Pa njih kad slusas ispada da su homosexualci na mjestu, a da sa hetero ljudima nesto nije u redu. Dodje onaj debilni Atila u Podgoricu i ladno izjavi kako je Njegos bio peder (nesto tako). I naravno, sacekaju ga varvari ispred zgrade drzavne TV i umalo ga lincuju. Samo mi nije jasno kako su ga poslije takve izjave pustili pred kamere. Ili, sto nisu trazili da se izvini i ogradi od iste izjave

I da ne bude zabune. Nemam nistaprotiv njih. Par ljudi iz mog okruzenja su homo i dobro znaju moj stav, druzimo se bez ikakvih problema, cak zbijamo sale na njihov racun (naravno "ukusne" sale)

 A ko je Atila?

 Ma neki tip iz BG sto je pokrenuo prvi srpski Gey casopis. Derpe naravno

[

 

pa onaj vas mislim estradni peder.ma nije ni bitno dali je njegos bio peder ili nije pa skoro svi veliki ljudi starog rima su bili biseksualci(aristotel,ciceron,platon,aleksandar veliki......ahil alias brad pit)sta je s tim htjeo reci da bi se svi zbog njih trebali pederisatimamu im njihovu!!!pedera je stvarno puno kao velikih ljudi ali mozda ih bas ta odbacenost od drustva tjera da napreduju.mozda smo bas mi zasluzni sto su oni i svijet zajedno s njima napredovali

Ma sve i da jeste (ko ce ga znati), odakle njemu pravo da dodje i kaze takvu stvar javno. A ovi supci sa drzavne TV ga odmah u udarni termin da nam soli pamet kako je biti homosexualac sjajna stvar...Ma poludio sam. Imam dijete (srecom cerkicu i jos uvijek malu da shvati te stvari) i nisam mogao da vjerujem sta je voditelj radio. Tacnije voditeljka, koja je onako u napadu "profesionalizma" odusevljeno podrazavala sve sto bi ovaj progovorio. Majmun...Nevaspitani...Ma neka budu sto hoce da budu, neka se trpaju dje hoce, ali zasto mi moramo da slusamo o tome. Ko ih vuce za usi da paradiraju Beogradom?Poslije im krivi navijaci sto su dobili batine. Ma nemoj...Ne podrzavam ni takvo ponasanje Grobara i Delija, ali sto se exponiraju ako hoce da zive kao "ostali". I jos ta prica da im treba omoguciti da usvioje dijete. Pa jesu li oni normalni? Ko ce da bude mama, a ko tata?Ko ima pravo da unaprijed osudi dijete da zivi u takvom okruzenju. Ne kazem, oni bi bili roditelji kao bilo ko od nas, ali to dijete bi imalo dva oca homosexualca. Misli li ko na tu djecu, ili su homici bitniji, zajedno sa njihovim pravima

Pitajte Sigmunda Frojda sta je homoseksualnost.

Svi vi koji kazete da nije bolest, nikako ne znam sta ste rekli u odbrani te teze.

bojangles, moram ti stvarno reci da se preseravas vise sa mladim Evropljanima, dnevno ih vidim na tone, a slozio se ti sa mnom ili ne, vecina je samo gomila smeca cije su glave isprane MTV -om i svime ostalim sto im serviraju preko televizije, bar sam zivjeo nekih 10-ak mjeseci sa 2 mladih evropljana pa mozda malo bolje znam, nego sto ti mozes zakljuciti na osnovu svojih sturih analiza i turistickih posjeta Londonu, Oslu, Berlinu, Dunaju....

Nemoj vise sa takvim generalnim preseravanjima zapocinjati, molim te.

Evo jedan copy paste.




"Početna pitanja o uzroku homoseksualnosti vežu se uz razvoj znanstvenih disciplina. Ljudi su se kroz povijest više bavili odnosom prema homoseksualnosti, nego uzrokom. Homoseksualnost se je rjeđe tolerirala, a u pravilu je bila obilježena kao devijacija, grijeh ili bolest. Ukoliko homoseksualnost jest bolest, logično je bilo za pretpostaviti da svaka bolest ima svoj uzrok. Ta pretpostavka 19. stoljeća, bila je glavna motivacija za traženje uzroka homoseksualnosti.

Psihoanaliza je bila prva škola mišljenja koja se je sustavnije bavila uzrocima homoseksualnosti. Sam Sigmund Freud brzo je shvatio da nema smisla govoriti o prevenciji homoseksualnosti, odnosno o "izlječenju", ali je vjerovao kako homoseksualnost ima svoj uzrok povezan s ranim fazama života, odnosno sa traumatskim događajima u djetinjstvu. Kasniji razvoj psihoanalitičkih, ali i drugih psiholoških teorija interpretirao je homoseksualnost kao bolest koja nije urođena već je posljedica nekog poremećaja u razvoju osobe. Metode liječenja bile su različite, ali redovno iz psihijatrijske prakse i gotovo s nikakvim rezultatima. Ukoliko nije pomogao psihoanalitički tretman pribjegavalo se i elektrošokovima. Ne smijemo zaboraviti niti čitav niz tzv. alternativnih pokušaja liječenja koja su graničila s magijom i pukim praznovjerjem. Bez obzira na sve, niti uzrok, niti lijek nisu pronađeni. 1973. godine Američko psihijatrijsko društvo uklanja homoseksualnost s liste mentalnih bolesti i rasprave o uzroku prelaze u biološko-medicinske teorije.

Istraživanja provedena na tom području pokazala su neke biološke utjecaje na seksualnu orijentaciju. Najčešće se spominju prenatalni hormonalni poremećaji (npr. zbog stresa majke u trudnoći) koji se dešavaju prilikom razvoja embrija i mogu dovesti do nekih promjena u organizaciji mozga.

1991. godine Dr. LeVay otkrio je značajnu razliku u veličini INAH3 jezgri dijela hipotalamusa. Naime, navedena jezgra kod homoseksualnih muškaraca je manja nego kod onih heteroseksualne orijentacije. To je bila prva otkrivena biološka razlika između heteroseksualnih i homoseksualnih osoba, ali ona ništa ne govori o mogućem uzroku.

U isto vrijeme pojavila se i teorija o genetski predodređenoj homoseksualnosti. Preko novinskih oglasa pozivali su se homoseksualci koji imaju jednojajčanog ili dvojajčanog brata blizanca da sudjeluju u istraživanju. Željelo se ustanoviti, ukoliko je jedan od braće homoseksualac, kolika je vjerojatnost da je i drugi brat homoseksualac. Pokazalo se da je u 50% parova jednojajčanih blizanaca, od kojih je jedan brat homoseksualac, i drugi brat iste seksualne orijentacije. Postotak kod dvojajčanih blizanaca je 24%. Ovo istraživanje jednako tako naglašava kako navedene brojke nisu ključan dokaz o genetski predodređenoj homoseksualnosti budući da braća blizanci odrastaju u identičnoj sredini, pa ukoliko postoji utjecaj sredine na seksualnu orijentaciju, on je bio vrlo sličan kod oba brata i mogao je imati podjednak utjecaj na seksualnu orijentaciju svakog od njih. Pogledom na genetsku sliku X kromosoma 1993. godine ustanovljeno je da 33 od 40 parova jednojajčanih blizanaca homoseksualaca ima specifičnu genetsku sliku, koja se razlikuje od heteroseksualnih jednojajčanih blizanaca. Po prvi puta počelo se je pričati o tzv. "gay genu" čije bi otkriće dokazalo isključivo biološki uzrok homoseksualnosti. Kasniji eksperimenti dali su drugačije rezultate tako da je potraga za "gay genom" još uvijek aktualna. Čini se da biologija doista igra važnu ulogu u određivanju seksualne orijentacije, no ne isključivu. Moguće je, također, da sve homoseksualne osobe nisu takvima postale na isti način, odnosno da je biološki mehanizam prisutan samo kod nekih. U sadašnjem trenutku, znanost još uvijek nema konačni odgovor.

Paralelno s razvojem bioloških teorija razvijale su se i društvene teorije. Jedne traže uzrok homoseksualnosti u utjecaju okoline, ali ne nužno iz najranije faze djetinjstva. Druge tzv. rodne ili queer teorije ne bave se razumijevanjem uzroka (jer vjeruju da je to pogrešno postavljeno pitanje) već ih zanima društvena percepcija i konstrukcija homoseksualnosti. One prvenstveno govore o utjecaju zadanih društvenih normi na razumijevanje seksualne orijentacije i o problemima prihvaćanja različitosti. Upozoravaju kako je heteroseksualno ponašanje društveno zadana norma ponašanja prema kojoj se određuje što je normalno a što nije. Pravi se razlika između spola - koji nam je biološki zadan, i roda - koji je određen općeprihvaćenim pravilima i vrijednostima koje nameće društvo. I dok je spol fiksiran rođenjem, rod je fluidna kategorija koja se može mijenjati, pa tako niti seksualni identitet nije fiksan, nego pomičan.

Odgovor na pitanje da li se ljudi rađaju ili postaju homoseksualci zasigurno ne smije imati za cilj pravovremeno sprječavanje ili "izlječenje" homoseksualnosti. No čak i danas provode se različite terapije kojima se nastoji promijeniti homoseksualna seksualna orijentacija. Velika većina homoseksualaca, kada bi mogli, nikako ne bi željeli postati heteroseksualci i obrnuto.

Koliko je danas poznato, mogući uzrok homoseksualnosti je kompleksna mješavina bioloških i društvenih utjecaja, kao što je najvjerojatnije slučaj i sa heteroseksualnošću. Svaka osoba, bilo da je homoseksualna, biseksualna ili heteroseksualna ima svoju jedinstvenu biologiju i jedinstven doživljaj svijeta oko sebe."