Neki od vas znaju da se volim igrat "devil's advocate", a i zanima me proces kojim ljudi dolaze do nekih zaključaka... Nekad je sam proces važniji i interesantniji od same materije, te govori više o osobi koja ga upotrebljava nego rezultat samog procesa. Pa nekoliko pitanja učesnicima diskusije sa vrlo čvrstim stavovima o ovom pitanju.
1. Koliko homoseksualnih osoba poznajete? (Ne da ste čuli za njih, nego baš poznajete, iz svog kruga poznanika.)
2. Koliko homoseksualnih parova poznajete?
3. Koliko homoseksualnih parova koji su usvojili i odgojili dijete poznajete?
4. Koliko djece koje su odgojene u homoseksualnim brakovima ili sada u tim okolnostima rastu poznajete?
5. Koliko puta ste tražili posao gdje je osoba koja o tome donosti odluku homoseksualac?
Koliko se ja sjećam iz statistike, magična brojka za veličinu uzorka iz kojeg se mogu donositi zaključci sa bilo kojim stupnjem sigurnosti jest 30. Trideset. E sad, ako je većina odgovora na prethodna pitanja negdje oko 30, onda vaše mišljenje cijenim, i volio bih o njemu detaljnije porazgovarati. (Alternativno, možete li dati potvrdan odgovor na pitanje imate li sami homoseksualnih sklonosti?) A ako većina odgovora jedva stiže brojku 3, ako uopće prelazi nulu, onda nemojte lajat o nečemu o čemu nemate pojma, nego pustite boraniju i njegovu branšu da nam nešto o tome objasne.
I samo još par tvrdnji nekih forumaša, čisto u svojstvu "devil's advocate"...
Ostankiewicz -- gdje je granica tolerancije? Dobro pitanje, ali nisu li se to pitali "odabrani" svaki put kroz povijest kad je prava trebalo dati nižem staležu, nižoj kasti, robovima, kmetovima... nije li to sve trebalo dovesti do propasti svijeta? Zatim kad su žene dobivale pravo glasa, kad im je dozvoljeno da se zapošljavaju, itd.? Jel onda propao svijet? Kad su crnci tražili jednaka prava kao bijeli ljudi? Kataklizma, jel? Kad je Hrvat u Jugoslaviji, Tutsi u Ruandi, i tisuću sličnih primjera, tražio pravo da to kaže i da se to poštuje? To je trebalo satrat do temelja isto, zar ne? No ja ipak mislim da se potvrdan odgovor na sva pitanja gore gleda kao na civilizacijski napredak, a na nazadovanje. Pa me čisto zanima kako netko može biti apsolutno siguran da je ta crta baš tu i baš sada?? Mislim, i aristokrati, i muškarci, i bijelci, i nacisti su bili 100% sigurni da crtu treba povući baš tamo i baš tada...
sportnet -- kriterij da usvajati i odgajati djecu može samo onaj tko ju može prirodnim putem kreirati je, oprosti mi na izrazu, ali jedna od nebuloznijih u ovoj cijeloj raspravi. Što ćemo onda sa ženama koje, ne svojom krivicom, ne mogu djece imati? Što sa onim parovima koji uz najbolju volju i želju ne mogu začeti? Treba li njima zabraniti usvajanje i odgoj djece? A neoženjenim/neudatim osobama? Trebam li se ja osjećati ugrožen što je moja šefica neudata, a usvojila je djevojčicu? A što ćemo s ljudima koji svojim izborom nikad nemaju djecu i time ne izvršavaju svoju biološku obavezu; koja prava tek treba njima oduzeti?
Ah, što volim ovakve rasprave gdje se o ljudskim sudbinama odlučuje i donose čvrsti, nepokolebljivi stavovi na temelju priča s ulice, senzacionalističkih priloga u medijima, i 8 sekundi uključivanja vlastitog mozga....

(BTW, sa tih "8 sekundi" ne obuhvaćam ni sportneta ni ostankiewicza, mislim da je očito da su njih dvojica ipak razmišljali o tome, zato sam se njima i poimence obratio gore, a ne ignorirao kao većinu ostalih paušalnih komentara.)
[uredio Kauboj]
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.