dajmituprijavuvecjednom je napisao/la:
DA. DA. DA. DA.
Zapravo, nitko ne traži da se odustane od sakramenta braka, jesam li nešto propustio?
Vidi cijeli citat
Ciljam na nešto drugo, a to je da je npr. papa Franjo sasvim tolerantan kada propovijeda brak između muškarca i žene, kao što je savim tolerantan homoseksualni aktivist koji se s time ne slaže.
A za sakramente, pa Mima Simić je koliko se sjećam u NU2 izjavila da bi se voljela vjenčati u Crkvi. Ali nju ionako ne uzimam za ozbiljno.
dajmituprijavuvecjednom je napisao/la:
Munchen je napisao/la:
Promjena same po sebi jednostavno nisu progres. Oni koji odbijaju neke promjene ne znači da su necivilizirani.
Vidi cijeli citat
U ovom konkretnom slučaju znači.
Vidi cijeli citat
Meni to ne drži vodu iz jednostavnog razloga jer brak je prije nekoliko desetljeće kritiziran kao zastarjela institucija, a danas je predmet društvenog priznanja. Ne može mi biti mjerilo progresa nešto što se nekonzistentno zastupa, a druga bi strana u oba slučaja kao trebala ispasti necivilizirana, staromodna, što li već..
dajmituprijavuvecjednom je napisao/la:
Ovo jednostavno nema apsolutno nikakvog smisla. Brak nije fizička, materijalna stvar pa da ukoliko ju netko ima, automatski ju netko drugi ne može imati. I kakav je to argument ekskluziviteta? Mislim, vidim kakav je, ali opet nema nikakvog smisla. Jaki mi je to ekskluzivitet pod koji mogu bez problema upadat ubojice, zlostavljači, kriminalci ili generalno moralna ološ od ljudstva. Ali nedaj bože da se slučajno peder vjenča.
A o "homoseksualnoj sreći", bez uvrede, ne možeš ništa reći, jer nemaš dovoljno znanja o tome. Ne krećeš se u tim krugovima, ne poznaješ dovoljan broj LGBT osoba i cjelokupnu problematiku.
Vidi cijeli citat
Jedna od vrijednosti braka jest njegova eksluzivnost. Npr. postoji jedan kralj Nizozemske (kojemu je budi rečeno izrijekom zabranjeno stupiti u istospolnu zajednicu) ili jedan prvak Hrvatske. Kada bi svaki Nizozemac bio kralj i svaki prvoligaš prvak pa onda bi
i svi bili kraljevi i prvaci i nitko ne bi bio.
Pa da, potpuno je normalno da brak bude ovako užasan kako si opisao, a da postoji homoseksualni par koja je istima čista suprotnost.
"Homoseksualna sreća" je samo parafraza tvog dijela da bi mogućnošću ulaska u brak samo netko postao sretniji. Ali u pravu si (iako nije da ne znam tko su, ali jako bliska (osobna) poznanstva nemam), no nisam kanio moralizirati nego ciljam na taj pojam "sreće". Kao što rekoh poviše nisam uvjeren da je brak želja da bi netko postao sretniji, nego više političke prirode. Danas možda i jest sve više kao neki uvjet sreće, priznanja ali vjerujem da se može bez termina "braka" (i bez djece).
[uredio Munchen - 23. svibnja 2015. u 22:07]