HRVATSKA

123
...
111213
Konfuzije
Konfuzije
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 20.11.2004.
Poruka: 23.529
27. lipnja 2008. u 19:08
Kauboj je napisao/la:
Konf, pa ne moraš meni valjda objašnjavat šta je Posavina a šta Slavonija... nisam ja rodom iz Mugebe... ("a koliko je točno Sisak daleko od Osijeka?" "40km od ZAGREBA! ma sereš...")  Ti si pitao za najljepšu nošnju, a ja sam samo ukazao da si sigurno propustio primijetiti da je već postavljena. Wink
Vidi cijeli citat


Dobro je, pretpostavljao sam da se nismo dobro razumjeli Smile
Kažu da se o ukusima ne raspravlja, ali ako ti je posavska ljepša od slavonske, ukus ti ne valja Big%20smile

Imam i ja sličnu anegdotu ovoj tvojoj...dok sam bio u ZG, konobario sam u jednom lokalu, i pita jednom mene DJ odakle sam ja...ja mu kažem iz Đakova, a on pogleda u strop razmišljajući "Đakovo, Đakovo, Đakovo...."...ja mu kažem "to ti je nekih 30-40km južno od Osijeka"...a on "aaaaaaaa....ček, ček...Osijek, Osijek, Osijek" LOLConfusedOuchAngryDead
227398
dadoo
dadoo
Dokazano ovisan
Pristupio: 14.06.2004.
Poruka: 12.824
30. lipnja 2008. u 10:39
Drzavni Parkovi :

Kornati
Telascica
Krka
Paklenica
Risnjak
Mljet
Brijuni
Plitvice

"A basket makes one man happy, an assist makes two men happy." - Toni Kukoc
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 29.01.2006.
Poruka: 4.457
02. srpnja 2008. u 10:44

I ja bih igrao nogomet!

Image%20and%20video%20hosting%20by%20TinyPic

Foto: Marko Lukunić, za frendove Kiseli

Roman Abramovič kupuje kuću na otoku kraj Dubrovnika, vijest je koja vrišti sa zadnje stranice Večernjeg lista. Ekskluzivna informacija i nije za stanovnike tog lijepog otoka u Elafitskom arhipelagu. Tamo su na Romana već naviknuli.

Poštar, profesorica i svećenik
Vlasnik Chelsea ljeto provodi (i) na Jadranu, a njegova jahta često doplovi i do otoka koji broji 200-tinjak stalnih stanovnika i ima svega tri službene osobe - poštara, profesoricu i svećenika.

Uz Abramoviča, i ja svako ljeto navratim u to malo mjesto, samo se svaki puta mimoiđemo. On vjerojatno nešto malo ranije iskoristi svoj godišnji. Ili stari, onih neiskorištenih tjedan dana poveže s novim. Ili dođe baš kad ja odem. Ili baš gađa termin da se ne susretnemo. Možda je sve slučajnost…

I turisti tamo već znaju koja je čija mačka (ne pas!), te se i znani i neznani međusobno pozdravljaju. Svako svakog zna, sve se brzo sazna. Kako neće i tko je sve bio, od predsjednika, preko šeika i princeza do planetarno popularnih pjevača. Ministri i domaći moćnici se više ni ne broje. To pamti tek dječačić koji je od Mamića dobio pravi dres. Vratimo se ipak ruskom milijunašu i pričama o njegovim posjetima.

Ima raznih, zapamtio sam nekoliko. Prva fascinacija je time što ruski oligarh na svojoj blindiranoj (!) jahti ima i dva helikoptera te sva čuda tehnike, koja nisam popamtio. Navodno su i neki topovi u igri.

Druga priča, je mnogo zanimljivija. Ide ovako nekako…

Primi konop, dodaj loptu
Dovezao se Roman s gumenjakom do luke, jer jahta mu je prevelika da pristane uz veliki mol. U čamcu on i nekoliko dugonogih ljepotica. Došao do ‘kraja’ i maše konopom, traži da mu netko pomogne, da pristanu… Gleda to ekipa iz obližnjeg kafića, nitko ni da bi trepnuo. Uživaju u pogledu, gledaju što to ovaj izvodi.

Nekako se Roman privezao, iskrcao na otok, a zatim krenuo u razgledavanje. Put ga doveo do stare tvornice konzervi, na čijem je krovu, poviše pošte, improvizirano nogometno igralište. Prostor između dva stara gola dijeli kanal za odvodnju, baš idealan za uganuti gležanj.

Djeca igraju nogomet, podijelila se u dvije momčadi. Priđe im Roman, taman kad je bilo napeto 5-5, igra se do šest.

- Ej, bok dečki. Jel mogu ja s vama igrati?
- ….
- Ja imam klub u Engleskoj, volim nogomet. Jel vam se možemo mi priključiti?
- ….
- Igrali bi malo s vama, ja i moji dečki.
- Ne, ne možeš, sad mi igramo. Kad završimo, ako imate loptu, igrajte.

Okrenuo se Roman, pokupio ekipu i odustao od nogometa. Čuo sam to iz druge ruke, vjerojatno se nešto i nadodalo (po sistemu rekla-kazala), no završilo je kao zgodna anegdota. U stilu, ovdje se nitko nije postavio na glavu zbog Abramoviča, pa ni djeca.

- Abramovič? Pa što!

Kibiceri
No, postane li Roman njihov novi susjed, pa kroz neko vrijeme uloži koju funtu u umjetnu travu na starom betonskom terenu ili u mrežice za golove, možda postavi reflektor, vrlo brzo će postati prvi pick kod biranja momčadi. Dotada će, zajedno sa mnom, moći tek navijati…

[uredio hitro.hr - 02. srpnja 2008. u 10:45]
Hugo Chavez
Hugo Chavez
Dokazano ovisan
Pristupio: 01.08.2006.
Poruka: 11.344
02. srpnja 2008. u 13:00
Konfuzije je napisao/la:
  ukus ti ne valja Big%20smile
Vidi cijeli citat



X
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 12.09.2003.
Poruka: 3.593
02. srpnja 2008. u 15:35
Kauboj je napisao/la:
Konfuzije je napisao/la:
Ajmo, kad si sve ove postavio, nađi i fotografiju najljepše nošnje Wink
Vidi cijeli citat

Pa metno je posavsku, par postova gore.
Vidi cijeli citat
sansegotska (otok susak)
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430
06. srpnja 2008. u 09:09
I ovo je Hrvatska Big%20smile

Kada su čuli da je stotinak Srba najavilo svoj dolazak na zbor za Duhove kod manastira Komogovina, petrinjski pčelari su, uz manastirsku crkvu Svetog Preobraženja Gospodnjeg, dovezli pet kamiona natovarenih košnicama. Iako su lokalni Hrvati tvrdili da su pčele dovezli na ispašu, njihovo dopremanje kod pravoslavnog hrama, ipak je trebalo da spreči održavanje zbora kod manastira starog više od tri veka.
– Sa dedovine su nas prvo oterali „Olujom”. Posle rata su izmišljali ratne zločine i donosili neke nerazumljive administrativne mere samo da se ne bi mogli vraćati, a danas, evo, na nas puštaju i pčele ne dajući nam da se vratimo. Zar je to demokracija kojom „lijepa njihova” želi put Evrope, pita se Dragoslav Petrić koji je, davno pre rata, napustio rodni kraj.

I sveštenik Slavko Šarac, jerej petrinjski, razočaran je ovim, ali i drugim stvarima čiji je cilj „ne dozvoliti Srbima da budu ništa više od najbrojnije nacionalne manjine”.
– Da. Mi danas nemamo nikakvih bezbednosnih problema, ali Hrvatska nikada neće dozvoliti da Srbi budu konstitutivni narod. Sve će se ovde učiniti da ne pređemo prag do koga smo nacionalna manjina. I zakonom će, ako bude potrebno, regulisati bilo šta što bi moglo da ide naruku Srbima koji se u, samo za njih, zabrinjavajuće i opasno velikom broju nameravaju vratiti u rodni kraj, kaže Mara Vilus, potpredsednica Srpskog kulturno-prosvetnog društva „Prosvjeta” u Petrinji.


koja paranoja...
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 29.01.2006.
Poruka: 4.457
06. srpnja 2008. u 10:16
za pčeleLOL i za izjaveLOL
grič
grič
Potencijal za velika djela
Pristupio: 14.10.2006.
Poruka: 2.473
06. srpnja 2008. u 10:41
dimnjacar je napisao/la:
I ovo je Hrvatska Big%20smile

I sveštenik Slavko Šarac, jerej petrinjski, razočaran je ovim, ali i drugim stvarima čiji je cilj „ne dozvoliti Srbima da budu ništa više od najbrojnije nacionalne manjine”.
– Da. Mi danas nemamo nikakvih bezbednosnih problema, ali Hrvatska nikada neće dozvoliti da Srbi budu konstitutivni narod. Sve će se ovde učiniti da ne pređemo prag do koga smo nacionalna manjina. I zakonom će, ako bude potrebno, regulisati bilo šta što bi moglo da ide naruku Srbima koji se u, samo za njih, zabrinjavajuće i opasno velikom broju nameravaju vratiti u rodni kraj, kaže Mara Vilus, potpredsednica Srpskog kulturno-prosvetnog društva „Prosvjeta” u Petrinji.
 
potpredsednica Srpskog kulturno-prosvetnog društva „Prosvjeta” u Petrinji.

Vidi cijeli citat
 
Kada vidim izjave Mare Vilus ,izgleda da su pcelari u pravuClap. I svaka im cast , a dok god  potpredsednica Srpskog kulturno-prosvetnog društva „Prosvjeta” u Petrinji tako prica ili obmanjuje(podgrijava tu politiku ,zajedno sa Savom Strbcom i Pupovcem) srpsko stanovnistvo u Hrv te pcele ne treba ni micati...
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 09.12.2005.
Poruka: 5.873
08. listopada 2008. u 21:42
 

Gorki Dan neovisnosti

Foto: Davor Pongračić / CROPIX

Prošlo je sedamnaest godina otkad je Hrvatski sabor amenovao izlazak iz SFRJ. Tih dana razarani su Dubrovnik i Osijek, a raketirani su čak i Banski dvori, dok je Vukovar bio u okruženju već mjesec i pol dana.


Rađana u mukama i suzama, Hrvatska nije imala tu sreću da joj državnost i neovisnost netko donese na pladnju, uz bečki valcer i francuski šampanjac: tada se plesalo u ritmu granata, uz muziku protuzračnih uzbuna i zamračenja po gradovima.

Petnaest tisuća mrtvih obvezuje nas da svake godine na ovaj dan iznova kritički propitujemo solidnost građevine u čije su temelje ti ljudi ugradili svoje živote. Znamo li cijeniti njihovu žrtvu i jesmo li doista ono što su ti ljudi sanjali – "svoji na svome"?

Hrvatska lisnica danas je nesumnjivo u hrvatskom džepu, ali što to vrijedi kad je uglavnom prazna? Srednji sloj još se nije oporavio, a radnici više ne mogu slati djecu na studij.

Hrvatske banke u 95 posto slučajeva su u stranim rukama, velika rasprodaja obiteljskog srebra praktično je okončana, a sasvim je moguće da upravo ovoga tjedna ostanemo i bez Ine.

Kriminalni način na koji se odvijala pretvorba društvenog bogatstva ostavila je trajne ožiljke na hrvatskoj duši, a jedini lijek koji nam se nudi je – zaborav. Kao, vrijeme će pomoći da rana zacijeli.

Hrvatska puška danas je nesumnjivo na hrvatskom ramenu, ali to rame – silom potpisanih međudržavnih ugovora – danas mora krvariti u Afganistanu, a sutra će morati i u Iranu i drugdje: opet će hrvatski muževi ginuti za tuđe interese, jednako kako su morali u Austro-Ugarskoj.

Izašli smo iz jedne asocijacije, koju smo smatrali "tamnicom naroda", hrlimo u druge, za koje još ne znamo kakvo će nam dobro donijeti.

Prethodna država, iz koje smo na današnji dan izašli, u međunarodnim se konstelacijama mogla bahatiti i šepiriti u pokretu nesvrstanih, nas četiri milijuna moralo se prikloniti strani koja nam je u danom trenutku izgledala jačom.

Politička istina je surova: svijet je opak i Hrvatska nije dovoljno velika i snažna da bude solo igrač.

Nadali smo se da će milijarde dolara iz dijaspore i svijeta doći ovamo – nisu došle. Priželjkivali smo da postanemo Švicarska – nismo postali.

Vjerovali smo da će nam poteći med i mlijeko čim se maknemo iz "beogradske kuhinje" – opora je spoznaja da i "hrvatska kuhinja" za sobom ostavlja gladne, obespravljene i ponižene.

Mislili smo da će sve biti dobro čim ostavimo Balkan za sobom, nismo slutili da će Balkan ostati u nama.

Kleli smo se u slobodu medija, tržišni kapitalizam i liberalnu demokraciju. Danas slušamo o autocenzuri novinara, burza nam se raspada prije nego što je i stasala, a demokracija koju provode naše političke elite mnogima ostavlja gorak okus u ustima, piše Slobodna.


Sretan vam dan neovisnosti ... treba ostati optimista i nema uzmaka ...
[uredio bookmaker - 08. listopada 2008. u 21:42]
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 08.03.2008.
Poruka: 48
09. listopada 2008. u 21:03
123
...
111213
  • Najnovije
  • Najčitanije