Evo nove stranke na hrvatskom političkom nebu:
STRANKA VANBRAČNOG PRAVA
Točka l
Muškarci su svinje gadne, što ne treba posebno dokazivati jer su se već dokazali. Posebna je gadost njihov odnos prema ženama, koje mrcvare iz noći u noć, često i do suza, tako da sirote vrište, ritaju se, grče se i grizu, i tako godinama, a neće da se njima ožene samo zato što to one ne žele, budući da oni brakom samo žele uspostaviti mušku dominaciju. Da bi se toj muškoj eksploataciji nepresušne ženske radne energije stalo na kraj, Stranka će se vanbračnog prava boriti za potpuno izjednačenje vanbračne s bračnom zajednicom. Tako da se svinje ožene a da to doznaju tek kad je već kasno!
Točka 2
Brak je institucija ženskog ropstva i muške vladavine nad sirotim ženama. On je čisti izraz muške posesivnosti, stoga ga treba ukinuti.
Brak će se stoga zamijeniti vanbračnom zajednicom, u svemu izjednačenom s brakom.
Točka 3
Smatrat će se da je vanbračna zajednica, sa svim pravima i eventualnim dužnostima, sklopljena u trenutku kada to žena odluči, a razvrgnuta isto tako. O tome ona svog partnera može obavijestiti, ali i ne mora, jer ne moraju muškarci baš sve znati.
Je li neka žena udana, to je stvar njezine intime, i o tome je nitko nema pravo pitati. Ona je sam svoj gospodar, pa o tome je li za nekog udana ne mora nikom polagati računa, najmanje onom za kojeg je udana a koji bi na temelju tog saznanja mogao i svojatati neka prava.
Svaka radoznalost u tom smislu izraz je muške posesivnosti. Ako bi, naime, muškarac doznao da s nekom ženom živi u bračnoj/ vanbračnoj zajednici, odmah bi se prema njoj počeo ponašati kao da je s njom u bračnoj/vanbračnoj zajednici, što je nedopustivo.
Točka 4
Žena o svom ulasku u vanbračnu zajednicu može odlučiti dok živi s muškarcem, kao i prije i poslije toga, a može se i predomisliti, jer svaka bi definitivna odluka u tom smislu krnjila njezinu slobodu izbora.
Točka 5
Ako muškarac pod istim krovom živi s dvije žene, a obje zaključe da su s njim u vanbračnoj zajednici, kriv je zbog bigamije, bez obzira znao li on za njihovu odluku ili ne. Pritom je nebitno s kojom od njih održava ili ne održava spolne odnose, budući da je to intimna stvar svakog pojedinca, pod uvjetom da je žena.
Ukoliko takvu odluku donese samo jedna žena, ima se smatrati da mu je ona druga ljubavnica, pa će odgovarati zbog preljuba. Ako mu obadvije odluče biti ljubavnice, trebaju se uključiti ženska društva i već naći neki razlog. Babe trebaju jasno utvrditi tko je tu kome što, i onda već postupiti kako im se svidi.
Točka 6
Ukoliko muškarac živi pod istim krovom s jednom ženom, a drugoj povremeno odlazi, onda je kao prvo kučkin sin, a za sve drugo treba vrijediti kao i u prethodnoj točki.
Točka 7
Djeca rođena u vanbračnoj zajednici smatrat će se po slovu zakona djecom vanbračnog supruga, a ako ih žena ima više, onda onog u koga upre prstom.
Muškarac se, naime, unošenjem sjemena u ženino tijelo odriče svih prava nad svojim spermatozoidima, pa ako i nije postao biološkim ocem, postao je bar potencijalnim, što ga čini i moralno i materijalno odgovornim kao da je to i stvarno postao. Čin, naime, koji dovodi do stvaranja djeteta posve je identičan činu koji u tome nije uspio, pa se oni i u moralnom i pravnom smislu moraju izjednačiti.
Napokon, ne može muškarac određivati ženi s kim će imati djecu. Njezino je reproduktivno pravo da sama izabere oca svom djetetu, i to prethodno, u samom trenutku i naknadno, dakako s pravom da se u tom pogledu predomisli koliko god želi puta.
Ako su sukcesivni partneri postali pravilo, bilo bi neobično da to ne postanu i očevi, pa čak i kad je riječ o istom djetetu, jer zašto bi jedinci bili diskriminirani?
Točka 8
Sve stečeno u vanbračnoj zajednici bračna je stečevina. Žena svoj dio može tražiti u trenutku kad zaključi da je s nekim bila u vanbračnoj zajednici i odluči iz nje izaći. To se može odlučiti i naknadno, ako se goljo kojeg je nogirala poslije toga čudom obogati.
Ako se žena više puta vanbračno uda odnosno razvede, svaki joj put pripada polovica bračne imovine. Ukoliko tih polovica ne bi bilo dovoljno, imaju se namiriti izimovine njegovih roditelja, braće, sestara i sve rodbine, s iznimkom samo bivših bračnih i vanbračnih supruga.
Točka 9
Ovo vrijedi i u slučaju otuđene imovine. Ako je muž, recimo, prodao nekom kuću i pokupio pare, nakon nekog vremena se može pojaviti njegova bivša vanbračna supruga i od kupca tražiti svoju polovicu.
Nakon što namiri nju, može se pojaviti druga bivša vanbračna supruga i tražiti drugu polovicu.
Treća će se bivša vanbračna supruga namiriti iz ostale njegove imovine.
Tek kad namiri sve bivše vanbračne supruge prodavaoca, kupac si smije pucati u glavu.
To ne smije učiniti bez najave i njihova odobrenja, da ne povrijedi njihove nježne živčeke, a osim toga i da ne propuste spektakl.
Točka 10
Kupac se nema pravo raspitivati o bivšim vanbračnim suprugama prodavaoca, budući da on ni sam ne zna koliko bi ih se moglo pojaviti.
Točka 11
U slučaju da ljudi koji žive u vanbračnoj zajednici tu vanbračnu zajednicu požele raskinuti, služba za socijalnu srb dužna ih je pokušati pomiriti.
Da bi se mogli pomiriti, vanbračni supružnici moraju pred raskidanje vanbračne zajednice javiti socijalnoj skrbi da su bili u vanbračnoj zajednici.
Tek ukoliko mirenje ne uspije, moguće je tu vanbračnu zajednicu i raskinuti. U tom slučaju članovi vanbračne zajednice potpisuju dokument da su živjeli u vanbračnoj zajednici koja se time raskida.
Ukoliko naknadno zaključe da nikad nisu ni živjeli u vanbračnoj zajednici, ukida se i rastava vanbračnog braka, pa oni ponovno postaju vanbračni supružnici.
Točka 12
U slučaju da žena želi jasno osigurati svoj status vanbračne supruge, ona može tražiti da se njezina vanbračna zajednica registrira pred svjedocima i matičarom. U tom slučaju ona stječe i službeni status vanbračne supruge, ukoliko se poslije ne predomisli.
Točka 13
Zbog rastavljanja Crkve od države Crkva je dužna, na zahtjev žene, ovu vanbračnu zajednicu blagosloviti. U tom se slučaju smatra da je vanbračna zajednica sklopljena pred Bogom i da je samo smrt može raskinuti.
Od zavjeta vječne vjernosti može se odstupiti samo iznimno, naime ako se žena naknadno ozbiljno predomisli, i to sedam puta.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda