Pa naravno da se dešavaju. Iskreno da imamo plaće i stopu nezaposlenosti kao Nijemci uopće me ne bi zanimalo tko je vlasti i tko se kime trguju jer su političari svuda isti.

tragedija je da drzavu od kompletne boljsevicke diktature spasavaju ovi otpadnici iz hdssb-a kojima se vidokrug interesa zatvara na zamisljenim granicama svog sokaka. 

'Morate smanjiti poreze i srezati javnu potrošnju. Tako ćete izaći iz krize'

Ja bi ukinuo pdv, nepotrebna izmišljotina, ili bi ga smanjio na 10%. No za to bi trebalo srezat sve županije, općine te otpustit 50 000 ljudi.

Otkazi su ok, samo treba paziti da ne otpuste nijednog HNS clana, ipak su se ljudi tek zaposlili.

to je jasno ko dan...

samo ne znam ko je nespremniji na takve poteze...Vlada ili narod

Sve to stoji samo što je ekonomija neke države višestruko isprepleten sustav. Da bi se dogodile strukturne reforme treba imati jasnu viziju! Trenutnim otpuštanjem 50 000 ljudi sa proračunske plaće te smanjivanjem PDV na 10% bi postigao sljedeće: pošto PDV čini cca 60% prihoda proračuna izgubio bi vjerojatno oko 2/3 tih prihoda (veći dio kroz samo smanjenje porezne stope, manji dio kroz neminovno smanjenje osobne potrošnje građana jer bi ih inicijalno 50 000 ostalo bez posla). Većina od tih otpuštenih radnika ima obitelj dakle na njih 50 000 računaj da dolazi još 100 000 koji ovise o njihovim primanjima. Dakle rezanjem proračunske potrošnje bi potencijalno doveo novih 150 000 na rub egzistencije.

Idemo dalje... Ako nemaš dovoljno jaku realnu ekonomiju (proizvodnju, izvoz dobara i usluga) da "pokupi" te ljude onda imaš gadan državni problem. Uz prijašnji broj egzistencijalno upitnih ljudi sada dobivaš novih 150 000, pa neka je i 100 000 svejedno na državu naše veličine to je iznimno značajan broj! Rezultat- društveno nezadovoljstvo sigurno dovodi do nemira, pa čak i kod inertnih Hrvata!

Vratimo se na dio gdje spuštamo PDV na 10%. S jedne strane odlična stvar! Povećaje se udio dohotka koji ostaje građanima za potrošnju, shodno tome raste potrošnja i bolje se puni proračun. S druge strane događa se katastrofa za proračun RH jer se kroz smanjenje PDV-a i gubljenje 2/3 njegovih prihoda (prije objašnjeno na koji način) događa to da nam je proračun u znatno većem deficitu nego prije. Veći deficit- vodi još većim zaduženjima- to vodi još nižem kreditnom rejtingu (s obzirom na sadašnju razinu pridružili bi se Grčkoj na nepopularnoj CCC razini). Sad će netko pametan primjetit kako bi zbog otpuštanja ljudi sa proračuna u biti smanjili deficit jer ćemo smanjit rashode. Paušalno to je tako samo šta ćemo zbog onih novih 100 000 egzistencijalno ugroženih trebat na kratki rok poplaćat otpremnine (nemali iznos) i davanja sa biroa, a na duži rok povećat socijalna davanja. To bi bilo neizbježno! 

Ne želim se niti doticat problema umirovljenika koji čine znatan dio proračuna. Znantno manji proračun vodi znantom smanjenju mirovina, zbog čega bi opet padala osobna potrošnja i dovelo bi ljude u još gori položaj nego danas. Tada više nebi bilo 100-150 tisuća novih socijalno ugroženih građana nego bi njihov broj još više porastao.

Da se razumijemo ja se slažem da bi trebalo ukinit izmišljena, dobro plaćena radna mjesta u državnom aparatu kao što bi trebalo smanjit i primjerice dobar dio povlaštenih mirovina, ali ništa nije crno-bijelo. Jedna značajna reforma donosi reperkusije na cijeli sustav. Stoga bez jasne vizije redistribucije sredstava ništa se kvalitetno ne može postići, štoviše samo će se još više naštetit.

Zaključak- smanjenje državnog aparata i rezanje socijalnih davanja kao i rezanje poreznih nameta je nizbježno, ali će biti moguće samo u trenutku velikih investicija, tj. značajnijeg rasta realnog gospodarstva. Sve ostalo je prodavanje magle i lijepih želja...  Da bi se to dogodilo trebaju nam strukturne reforme, prvenstveno u nivou kvalitete obrazovanih ljudi. Jednostavno treba nam generacija ljudi koja je ambiciozna i sposobna razmišljat na drugi način, a ne ljudi kojima je krajnja životna ambicija uhljebljenje na određenim radnim mjestima (uglavnom neproduktivnim). Problem naše politike je što upravo potiče nastajanje takvog razmišljanja jer čovjek kojemu je ambicija uhljebljenje je čovjek koji će biti poslušan i neće postavljat puno pitanja.

Ovo zadnje su naši društveni problemi koji su čak i kompleksniji od naših ekonomskih problema 

to je istina...

samo što si ti (po mome mišljenju) u svome tekstu uzeo krivi porezni namet (PDV) kao sredstvo fiskalne politike kojim bi utjecao na ekomoniju...oke, možemo pričati o nekoliko posto gore-dolje, ali u principu nebitno (za širu sliku)

puno, neizmjerno puno bitnije je reformirat poreze/davanja na DOHODAK, odnosno na plaće...tu smo mi kronično nekonkurentni i to je (uz glomaznu, sporu, neefikasnu, bespotrebno kompliciranu javnu upravu i institucije) glavni razlog nepostojanja investicija (pogotovo onih "greenfield")!

jednostavno, naš rad(nik) je skup...PREskup! trenutno imamo situaciju da radnici dobivaju loše plaće, a poslodavcima su i te plaće prevelik teret! ne možemo očekivati investicije (bilo od strane domaćih investitora, bilo od inozemnih) dok su nam davanja na rad tako ogromna! jednostavno, investitor otiđe u neku drugu zemlju...i moš se slikat

znači, trebamo napravit REFORMU (ne kozmetičke promjene) cijene koštanja rada...da li je pravi potez ukidanje doprinosa na plaću (primarno mislim na ukidanje zdrastvenog osiguranja...što poteže i reformu tog sektora)? ako su ostali uvjeti nepromijenjeni, to je smanjenje troška plaće od 15%, u prijevodu - može zaposlit 7 radnika za isti trošak kao prije 6!
može se smanjiti i porez na dohodak...spustiš svaki razred za 2-3%...time si država (na svim razinama) smanjuje direktan prihod od poreza, ali bi neto plaća ljudima porasla, pa bi i potrošnja porasla!

istovremeno, potrebno je uvođenje poreza na imovinu (da bi država zadržala razinu prihoda)! to je u principu porez na višu srednju klasu i bogate...znači, na one koji imaju! tu postoji hrpetina mogućih modela (na što se plaća, koliko se plaća, tko plaća), ali nebitno! poanta je da je takav porez puno pošteniji (ili efikasniji) od ovog gdje se u startu odere i radnika i poslodavca, pa nam je svima dohodak/dobit bijedna, pa niti imamo love za život, potrošnju, niti za nekakva ulaganja, investicije...

i naravno, druga (rashodovna) strana...treba razjurit hrpetinu ljudi iz državnih/javnih institucija i poduzeća...čak ni ne treba pljuvat te ljude ("neradnici", "uhljebi", "partijski igrači"), jednostavno se državni aparat treba svesti u neke normalne okvire...racionalizacija, povećanje efikasnosti, smanjenje redundantnih propisa i papira, informatizacija, povezivanje institucija (zbog razmjene podataka, bržeg rješavanja problema), i tako dalje...