Njemačko pravosuđe tada je došlo do zaključka da su od strane jugoslavenske tajne službe u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća počinjena 22 ubojstva političkih emigranata. No, slučaj Đureković se razlikovao od ostalih. Bernd von Heintschel-Heinegg, tada glavni sudac na Višem zemaljskom sudu u Münchenu, gdje se vodio proces protiv Pratesa i gdje je zaključeno kako je glavni organizator ubojstva Đurekovića bio Josip Perković, danas radi kao odvjetnik u jednoj privatnoj kancelariji u bavarskom Straubingu. U razgovoru za Deutsche Welle von Heintschel-Heinegg se po prvi put nakon suđenja Pratesu osvrće na tadašnji proces koji je u mnogim krugovima doživljen kao pionirski poduhvat kojim je njemačko pravosuđe započelo s rasvjetljavanjem mnogih nerazjašnjenih ubojstava počinjenih na njemačkom tlu.

Deutsche Welle: Zahtjev Njemačke za izručenjem Perkovića počiva na presudi iz procesa protiv Pratesa. Već tada se došlo do zaključka da su glavni krivci za ovo politički motivirano ubojstvo još na slobodi. Kako Vi danas doživljavate ulogu Josipa Perkovića?

Bernd von Heintschel-Heinegg: Mi smo na kraju procesa bili u to uvjereni da je Perković suučesnik u ubojstvu Đurekovića. Perković je bio taj koji je dao naredbu i koji je sve imao u svojim rukama. No Perković nije taj koji je imao neke osobne koristi od ovog ubojstva. Ono je bilo naručeno od samog političkog vrha.

Krunski svjedok u suđenju Pratesu bio je bivši agent Udbe Vinko Sindičić. Mnogi promatrači, kako u Njemačkoj tako i u Hrvatskoj, su zbog njegove upletenosti u rad tajnih službi dvojili u vjerodostojnost ovog svjedoka. Kako danas procjenjujete ulogu Sindičića u ovom procesu?

Sindičić je za nas bio važan svjedok. Mi smo došli do zaključka da Sindičić, što se tiče podataka vezanih uz ubojstvo Đurekovića, govori istinu. Istina je doduše da je Sindičić kao bivši djelatnik tajne službe imao neke otvorene račune. Tom aspektu smo se posebno posvetili i analizirali postoji li dvojba u uvjerljivost Sindičića kao svjedoka u slučaju Đureković. I došli smo do zaključka da su navodi koje je iznio pred sudom ispravni. Ne možete nekoga tko je u nekom drugom slučaju iznosio nekorektne navode automatski potpuno isključiti i polaziti od toga da će uvijek iznositi neistine. Tu morate biti vrlo oprezni. No usprkos tomu smo njegove navode provjeravali i oni su svi bili potvrđeni i iz drugih izvora.

Tijekom suđenja ali i u samom obrazloženju presude ste hrvatsko državno vodstvo optužili zbog pomanjkanja spremnosti na suradnju. Zbog nesuradnje je suđenje čak i na dulje vrijeme bilo prekinuto. Čini se kako je i sadašnja vlast učinila poprilične napore da do izručenja Perkovića ne dođe. Kako doživljavate ovakvo ponašanje hrvatskih institucija?

Reći ću sljedeće: na procesu Pratesu je svoje iskaze dalo i nekoliko svjedoka iz Hrvatske. U kasnijim kontaktima s njima smo bili obaviješteni da su oni zbog toga u Hrvatskoj doživljavali neugodnosti i da su čak imali problema na poslu zato što su svjedočili u Münchenu. To je bilo nešto što smo najoštrije osudili i ja sam svoje nezadovoljstvo prenio i europskim institucijama. Tada sam rekao da suradnja s Hrvatskom ne odgovara standardima jedne zemlje koja teži ulasku u Europsku uniju. Što se sada događa ne mogu reći ali tadašnjoj vladi (na čelu s Ivom Sanaderom op.a.) nije bilo stalo do suradnje. Sada sve to pratim iz medija i mislim da već sama činjenica da je Perković priveden nešto znači.

Kako, kao pravnik i bivši sudac procjenjujete mogućnost da Perković zaista bude i izručen Njemačkoj?

Sve ukazuje na to da je hrvatskim vlastima u interesu da se suđenje Perkoviću održi u Hrvatskoj. Druga mogućnost bi bila da se Perkoviću sudi u Njemačkoj i da u slučaju da dođe do okrivljujuće presude kaznu izdrži u Hrvatskoj. No to je u ovom trenutku u drugom planu.

Proces protiv Pratesa je doživljavan kao pionirski poduhvat i kao početak rasvjetljavanja ubojstava jugoslavenske tajne službe. Državno odvjetništvo je tada najavljivalo i nove procese. Zašto se po vašoj procjeni zaustavilo na tom jednom procesu Pratesu?

Proces protiv Pratesa je zapravo započeo kao proces u kojem se rasvjetljava ubojstvo jednog hrvatskog emigranta, politički aktivnog i to od strane jugoslavenskih tajnih službi i da se kao takav uklapa u čitavu seriju sličnih ubojstava. No u toku procesa je postajalo sve izvjesnije da se ne radi o klasičnom "uklanjanju" političko-ideoloških neprijatelja, kako je to pokušavala insinuirati Jugoslavija, nego o osobnom obračunu visokorangiranog političara. Mi smo uvjereni da je Đureković ubijen zato što je previše znao što je nekima bilo preopasno.