Prije određenog vremena Ivan Zvonimir Čičak je u javnost pustio određene informacije o postojanju tajnih računa SDP-a u zemlji i inozemstvu. Međutim, kao što se i očekivalo, spomenuta izjava nije izazvala neku osobitu pažnju hrvatske javnosti, DORH-a i aferama uzdrmane vladajuće stranke. U znatnoj mjeri tome su pridonijeli hrvatski mediji i njihovo selektivno „istraživačko“ novinarstvo, ali i najviše poluge vlasti.
Ivica Račan - ideolog KPJ u Hrvatskoj
Kako je nekadašnji SKH došao do nekretnina
Da smo kojim slučajem demokratsko društvo i pravno uređena država, kao što nismo, onda bi se ti „čuvari čudoređa“ makar javno zapitali na koji je to način SDP, kao pravni slijednik nekadašnje KPH, došao u posjed imovine koja se procjenjuje na vrtoglavih 100 milijuna eura.
Poslovni prostori, stanovi, vile, kuće, garaže i zemljišta, od kojih je većina prodana ili iznajmljena, samo su dio plijena pravnih slijednika hrvatske frakcije jugoslavenskih komunista, stvorenog na dva načina.
Jedan dio te imovine došao je u posjed komunista nacionalizacijom, čitaj otimačinom privatnih posjeda, dok je drugi dio stečen u vrijeme „samoupravnog socijalizma“ u vidu „darova“, koje su razna društvena poduzeća i jedinice lokalne samouprave darivali „velikom vođi naših naroda i narodnosti“ i njegovoj svemoćnoj partiji. Naravno, po diktatu te iste partije.
Dakle, nema nikakve sumnje da je ogromna većina te imovine stečena na dva načina: golom otimačinom od klasnih neprijatelja, praćenom masovnim egzekucijama i progonima klasnih neprijatelja te isisavanjem iz proračuna i nekadašnjeg društvenog vlasništva.
Logičnim rasuđivanjem dolazimo do zaključka da su jedno i drugo teška kaznena djela, koja bi, pogotovo nacionalizacija, trebala biti ne samo predmetom istraga, nego i zakonskim rješenjima koja bi dovela do pravne zadovoljštine nekadašnjih vlasnika kojima su komunisti oteli imovinu a njihove vlasnike pobili ili strpali na višegodišnje robije
Račan ucijenio Tuđmana – Manolić i Mesić štitili Račana
Početkom devedesetih, točnije u vrijeme dok su Stjepan Mesić i Josip Manolić obnašali dužnost predsjednika Vlade, vodstvo tadašnjeg SKH-SDP stavilo je pred vladajući HDZ vrlo „vruć krumpir“.
Stjepan Mesić i Ivica Račan
Potporu SDP-a Vladi nacionalnog jedinstva, s Franjom Gregurićem na čelu, Račan je uvjetovao uknjižbom dotadašnje društvene imovine, koju je SDP do tada koristio, kao njihovog privatnog vlasništva.
Podliježe li SDP pod udar zakona o ratnom profiterstvu?
Prema tvrdnjama analitičara, vrijednost te imovine iznosila je u to vrijeme više od 12o milijuna njemačkih maraka, pa se stoga s pravom nameće pitanje: Da li je ovo jedan od prvih primjera ratnog profiterstva u Republici Hrvatskoj?
U međuvremenu, dobar dio te imovine je rasprodan, dio je uz najamninu dat u zakup a jedan dio je ostao u vlasništvu SDP-a. Novac namaknut od prodaje te imovine investiran je u poduzeća čiji su vlasnici bliski vodstvu SDP-a, dok se novac prikupljen od najamnina redovito deponira na tajne račune u nekim bankama u Hrvatskoj i inozemstvu, o čemu je nedavno govorio i Ivan Zvonimir Čičak.
Kad se ovome dodaju donacije i milijunske dotacije iz proračuna onda je više nego očito o kolikim se i kakvim iznosima novca radi. Međutim, odgovor na pitanje da li je temeljni kapital SDP-a, odnosno SKH, nastao nacionalizacijom i pretakanjem iz nekadašnjih OOUR-a i DPZ-a, stečen na zakonit način, nitko od državnih dužnosnika ne želi kazati.
Stipe Šuvar, Lordan Zafranović i Nino Pavić
Ukoliko bi otvorili ovo pitanje i pokušali provesti denacionalizaciju ili riješiti enigmu otimačine društvenog vlasništva u vrijeme svemoćne partije, onda se svakako izlažu opasnosti da ostanu bez nekretnina, koje su kupili upravo od SDP-a, ali i novca koji su uplatili na tajne račune SDP-a. To je ta omerta, koju pojedinci stasali iz najmračnijih frakcija nekadašnje KPJ i danas provode.
Zbog toga im, uostalom, treba i sustavno podgrijavanje priče o velikoj pljački devedesetih, kao i šutnja o nacionalizaciji, zločinima komunizma i masovnim pljačkama društvenog vlasništva u vrijeme komunizma.
