Gospodine Predsjedniče,
ne pišem Vam ovo pismo kao pametni general, jer bi u tom slučaju morao ponajprije pisati samom sebi. Jer, kao i Vi, bio sam uvjeren da ćete , svemu usprkos, ove izbore glatko dobiti. Iako ste me nekoliko puta pokolebali, a počelo je s onim nespretnim, nesretnim i brutalnim obračunom s Vašim glavnim analitičarom, koji se nije uklapao u moju sliku o Vama kao uljuđenom i smirenom profesoru, da bi se nastavilo nizom poteza koje, najjednostavnije rečeno, nisam razumio, pa ma koliko se trudio shvatiti njihovu pozadinsku mudrost, u oba kruga izbora glas sam dao Vama. Svoju obitelj i prijatelje doveo sam u bludnju i lažno ih uvjeravao kako nema nikakvog straha da tamo nekakav NATO-činovnica zasjedne na Pantovčak. A time široko otvore vrata povratku zločinačke organizacije na vlast.
I tu završava svaka sličnost s Vama.
Vi ste Predsjedniče izdali sami sebe, što je uistinu samo Vaš osobni izbor, ali izdali ste i svoje suradnike i prijatelje, izdali ste mene, izdali ste milijune birača. E, a na to već niste imali pravo.
Potrošene su tone grafičke boje, ispisane stranice internetskih portala, eter je bio naprosto zagušen analizama onoga što se zapravo dogodilo. Mnoštvo analitičara, među kojima prednjače oni sa prefiksom kvazi, uprlo je sve svoje znanje i mentalne moći ne bi li običnim smrtnicima dočarali pozadinu jednog poraza, ili čudo jedne pobjede. Kao najčešći krivac spominjao se premijer Milanović i njegovi vrtni patuljci, jer on i oni bili su Vam, navodno preveliki uteg da biste mogli dalje, više bolje. Možda ste i Vi nasjeli na ovu veliku obmanu. A ja Vas uvjeravam da to nije istina.
Budimo realni, da li Vas je ta nesposobna Vlada, na čelu s čovjekom koji boluje od teškog narcisoidnog poremećaja, sprječavala da gotovo punih pet godina budete najpopularniji hrvatski političar? Zar zbilja mislite da su ankete koje su vam davale ogromnu prednost bile lažne i dio specijalnog rata. Kako to da u trenutku kada je ta uistinu nesposobna Vlada počinje bilježiti kakve-takve pozitivne trendove počne padati i vaš rejting ? Na Vašu sreću birači Vas nisu trpali u istu kacu, pametno ste držali dovoljnu distancu, a počeli ste griješiti kad ste Milanoviću dopustili da Vam bude i pomoćni fizički radnik, noseći kutije u Državno izborno povjerenstvo.
Dopustili ste da Vam svojim „pametnim“ izjavama pomažu antipatični i nesposobni patuljci. Pa, pobogu, čime Vam je mogao pomoći matematičar koji glumi ministra uprave, bahati ministar koji jedva da se može nositi sa svojim resorom, a ima ambicije da preuzme financije, ili elektrotehničar koji je zadužen za gospodarstvo. I da ne nabrajam, jer toliku količinu nekompetentnosti ova zemlja nije vidjela od Hrvoja Šarinića. Usput, gdje ste Vi u vrijeme kampanje u blizini Vaše suparnice ikada vidjeli Tomislava Karamarka. Njen Stožer jako je dobro znao tko je najomraženiji, ili, da budem blaži, najnepopularniji političar u zemlji?
I tu stigosmo do drugog, navodnog, razloga Vašeg fijaska. Zar uistinu vjerujete u nekakve nadnaravne organizacijske moći i vještine tamo nekog Vase ili Kare? Ma, hajte, molim Vas, prizemnite se – pa uz sve te čiribu-čiribaranje u prvom krugu uspjeli su na birališta dovesti oko 1.700.000 ljudi. Strah od takozvane dijaspore pokazao se potpuno nerealnim, u prvom krugu oko sedam, u drugom dvadesetak tisuća. I Vi, i premijer, priznajem i ja, bili smo uvjereni da veći izlazak znači i Vašu sigurnu pobjedu, jer navodno su lijevi birači nedisciplinirani, a uz to svi se s pravom pitali gdje to gospođa Grabar-Kitarović može zagrabiti još pola milijuna? Pouzdano znam da je u njenom stožeru vladala panika, a naknadne priče o tome kako ni jednog trenutka nisu dvojili puka su paralaža.
Ostaje, dakle, odgovoriti : a tko je zapravo izgubio izbore? Ako Vam odgovorno kažem da ih gospođa Grabar- Kitarović nije dobila, onda se odgovor nameće sam od sebe. Vi ste taj gospodine Predsjedniče, bivši predsjedniče, profesore, ili kako god želite da Vas tituliram.
Izbore je izgubio Ivo Josipović koji je odustao od toga da bude Ivo Josipović, i iz leptira se pretvorio u gusjenicu. A sve je počelo nepodnošljivo smrditi kad ste počeli birati svoj izborni stožer. Iz novinarske mirovine izvukli ste slastičarku, koja Vam nikada nije bila sklona, koja, istina, nikada nije bila militantna hadezenjara, ali ipak desničarku. Za mene i nemali krug mojih prijatelja i poznanika, a uvjeravam Vas da se krećem i komuniciram s ljudima različitih svjetonazora, bio je to znak da se „nešto“ veliko iza brda valja. Pljuštala su pitanja : zašto ona, koja je to poruka, radi li se o kompromisu, tko ga je to savjetovao…?
Svjestan da se mogu naći na udaru zbog seksizma, ali ne mogu prešutjeti ni to, a to je već dio nekih osnovnih postulata struke, glasnogovornica osim pameti i znanja, koje se stječe praksom, mora i dobro izgledati, mora biti simpatična, a ova to sasvim sigurno nije. Ne znam zašto mi na um pada onaj vic o stjuardesama Aerflota.
Za direktoricu kampanje imenovali ste izvjesnu Tatjanu Obradović-Mazal, ženu sa zaista „zanimljivom“ biografijom. Uvijek mi je enigma zašto se ljudi prihvaćaju posla o kojem nemaju pojma. Gospođa Obradović-Mazal zaista me je impresionirala svojim vulgarnim plesom na stolovima Novinarskog doma, do te mjere da mi je bilo neugodno. Uvjeren sam da ona ne bi odbila voziti ni mlažnjak – sve dok Vas ne izvoza.
Kako se Vaš stožer ekipirao tako je raslo moje čuđenje. Za službeni znak kampanje odabrali ste nešto između labirinta i kružnog toka s puno šarenih bojica. I to je trebao biti nekakav pravi put. Svašta. Spotovi koji su se vrtili na početku mogli bi poslužiti studentima marketinga kao primjer kako se to ne smije raditi. Možete se pravdati kako ste na tržištu kupili sve najbolje, uključujući razvikanog PR-ovca koji je napravio čudo time što je ludom gradu prodao luđaka.
Ali, gospodine Predsjedniče gdje su u toj ekipi snova bili pravi politički analitičari, oni koji možda Eskimima ne bi prodali hladnjake, ali bi Vas upozorili što se ne smije raditi? A, i ti „pravi“ PR-ovci nisu Vas naučili u koju kameru gledati, kuda s rukama, kada podići glas, zašto ne obraćati pažnju i trošiti oštre riječi na nekakve Kujundžiće ili Vilibore? Jedna Vaša bliska suradnica rekla mi je da ste loš i težak „materijal“ za „plasteliranje“. Možda je u pravu, ali zato se i uzimaju oni najbolji.
U tom izboru najboljih odrekli ste se ekipe s kojom ste radili pet godina. Genijalci iz Stožera jednostavno su ih, ili ste ih otpili.
PR-ovci, pogotovo ovi naši, možda znaju prodavati mrkvu, automobile, pa čak i računala, ali uvjeren sam da ne znaju prodati ideju ili ideje. Inače bi Vas upozorili, i da, recimo, nije vrijeme za svađu sa Srbima i Pupovcem, upozorili bi Vas da promjene ustava ne mogu biti Vaš jedini program. Potpuno vas razumijem da ste željeli stati na kraj ideološkom, idejnom, praktičnom i teorijskom voluntarizmu. Nije socijalizam propao zato što su Milka Planinc, Džemal Bijedić ili Branko Mikulić bili nesposobni, već zato što taj sistem nije imao budućnost. Ne ide Hrvatskoj loše samo zato jer je HDZ krao, zato što je pola Sanadareve vlade u zatvoru, ili zato što su Milanovićevi vrtni patuljci nesposobne neznalice, već zato što ne valja okvir, pa onda ni slika. Razumijem ja Vas Predsjedniče kad govorite o drugoj ili trećoj republici i redefiniranju temelja države i državnosti. Ali, zar uistinu niste imali nikoga tko bi Vas upozorio da u ovoj zemlji ima više lažnih nego stvarnih diploma?
Napravili ste Predsjedniče hrpu grešaka, ali jednu Vam ne mogu oprostiti: odustali ste biti Vi. Htjeli ste se svidjeti i bogu i vragu, odustali ste od nekih svojih temeljnih ljudskih principa i to ste platili. Zapravo baš me briga za Vas, ali izdali ste nas, ostavili na cjedilu i ugurali u ralje nezasitne zvijeri koja neće prezati ni od čega da onu vašu guju iz Kneseta ne pretvori u zmiju.
Nije mi jasno na što ste potrošili 5-6 milijuna, ponajprije državnih kuna, zapravo većinom iz proračuna. Strašno, dvije nove škole nizašto ? A najstrašnije je što je najveći dio tog novca fakturiran na ime agencije kojoj je vlasnik Božidar Skoko, one iste agencije koja je bila Bandićeva Fimi-medija.
Pretpostavljam da od politike neće odustati, a od Vas se očekuje da se ispričate svima koje ste razočarali zabljesnuti i zaslijepljeni željom za još jednim mandatom pod svaku cijenu. Vratite se profesore onome što Vi jeste, vratite se svojim korijenima, pa makar i s tom vašom nepopravljivom greškom – nedostatkom žara.
Preda nama i Vama su parlamentarni izbori. Bilo bi oportunistički predati se unaprijed, a da bi se spriječio povratak pošasti i vraćanje u 90-te nadam se da ste naučili iz ovog poraza, ponajprije kako je HDZ dobio izgubljeno, uključite se u konsolidaciju SDP, uđite otvoreno i bez kalkulacija u brojni tabor onih koji misle da Milanović mora otići. Vi, to Vam je valjda jasno, niste taj novi lider, ali formalni lider ne mora biti i stvarni vođa. Samo, molim Vas, nemojte se opet pokušati svidjeti svima.
S poštovanjem
Gojko Marinković
