o ima, itekako ima. jedino što naši nisu ništa poduzeli da se što prije iskoprcaju iz krize za razliku od drugih, ali i to ima svoje razloge.

ma di, koja kriza? Ja znam za krizu negdje od seste godine zivota, kad su mi starci krizom objasnili redukcije struje i zasto je u pet popodne mrak... cini mi se da od onda jos nije ni prosla, pa kako ce onda pocet nova...

ne znam što ti podrazumijevaš pod pojmom kriza, ali definitvno se nalazimo u ekonomskoj krizi prema svim ekonomskim pokazateljima.

Dbalde, gospodarastvo Amerike ima toliko dodirnih točaka s Hr da su nas stvarno povukli sa sobom. Da ne govorim za njihove brokere, jedno oko na Wall Streetu, a drugo na Varaždinskoj burzi. I nafta isto... Uozbilji se!
Da se nisu kurčile naše političke elite kroz dvostruku smjenu vlasti, ogroman javni sektor, imamo branitelja iz 3 države i 5 ratova - mi bi bili sasvim ok jer je globalna kriza normalan svjetski proces barem 2 puta u stoljeću... Naša situacija nema dodirnih točaka s njima niti je imala npr u vremenu prije New Deala u prošlom stoljeću. Ali fora je reć - sjebaše nas Ameri! 

A i dobro nam je dosla ova kriza da opravdamo sve svoje gospodarstvene (ekonomske) probleme. Mi smo prodali skoro sve sto smo imali, novac upumpali u javnu potrosnju, umesto u investicije u infrastrukturu ili saniranje drustvenih preduzeca kako bi se eventualno bolje prodala. Privatizacija je bila burazerskog tipa, tenderi namesteni, prodavale se firme sumnivim tipovima, koji su tako prali svoj novac. Sada nam je ostalo jos par javnih preduzeca koje cemo prodati, i sta onda? Kako ce drzava da finansira svoje obaveze, kako ce da izdrzava svoj ogroman aparat sa 26 ili 27 ministarstava, opstine koje imaju ogroman broj zaposlenih i spoljnji i javni dug koji konstantno raste? Vec sada Srbija 8% svog budzeta finansira preko akciza na gorivo. Izvoz ocajan, iza Obale Slonovace smo sto se tog segmenta tice. Milion nezaposlenih bez ikakve nade, pola ljudi koje znam bi da beze iz zemlje. Zaista ne vidim da ce ovde ova "kriza" uskoro da prodje.

Provo, mogu ti samo reći da se po ovom pitanju ti trebaš uozbiljiti i shvatiti u kakvom svijetu živiš. Gospodarstvo Amerike je najjače gospodarstvo na svijetu i da, lančano nas jesu povukli sa sobom kao i cijeli svijet. To da se periodično dešavaju krize je točno, ali one uvijek počinju negdje i kao što možeš primijetiti sve velike globalne krize u 20. i 21. stoljeću su počinjale gdje? U Americi! To nije slučajnost.
Tvoje karikiranje je potpuno promašeno samim spominjanjem brokera, nafte i insinuiranjem direktnog utjecaja Amerike na Hrvatsku. Ništa od toga nema veze s krizom.

Ukratko, kriza u kojoj smo se našli je sigurno i jedino inicirana događajima u Americi koji su prouzročili globalnu financijsku krizu koja je u zemljama koje su bile izloženije investicijama u Ameriku dovelo i do kolapsa ili ogromnih potresa u financijskom sektoru (Island, Belgija, Irska i sl.). Obzirom na nepoznavanje izloženosti ugroženim bankama val nepovjerenja među financijskim institucijama se proširio cijelim svijetom što je prouzrokovalo potpuni zastoj međubankarskog kreditiranja. Prestanak kreditiranja među bankama rezultira prestankom kreditiranja gospodarstva. Poduzeća ne počinju investicijske cikluse, neki se već pokrenuti ciklusi ne završavaju, nedostaje obrtnog kapitala i počinje otpuštanje. To se desilo svuda u svijetu i to je ono što nam je Amerika dala.

E sad, ima istine u tome što i ti kažeš, ali tek u onom aspektu da se iz krize izvlačimo sporije no drugi (mada i brže od nekih drugih, za ne vjerovati!). Tome je kumovala prvenstveno ogromna pred-krizna zaduženost čime smo postali izuzetno nesigurni dužnik za nove kredite i pokretanje novog ciklusa. Države koje nisu imale toliki dug su se ekstra zadužile (zaboga, u krizi je bankama jedini relativno siguran dužnik - stabilna država) i pokrenule cikluse. Mnoge od njih direktno, mnoge ulazeći u vlasništvo banaka i preusmjeravajući kredite u proizvodnju i potrošnju domaćih proizvoda. Hrvatska nije imala tu mogućnost zbog velike zaduženosti i lošeg državnog rejtinga.

Ti kažeš da je problem ogromna javna potrošnja. Točno i netočno. Točno ako je usmjerena u neproizvodni sektor, neučinkovitu administraciju, netočno ako je usmjerena u razvojne projekte. Štoviše, Keynes uči da je u trenucima krize država pokretač. Kod nas država životari i nema muda presjeći probleme, a što je najgore izgleda da ćemo iz ovih govana isplivati bez rješavanja nekih stvari, ali to nije uzrok krize nego uzrok sporog izlaska iz krize.

... neću dalje, mislim da sam dovoljno argumentirao

tvoja logika primijenjena na slučaj Banda Aceha tj. Tsunamija u Indoneziji bi dovela do zaključka da su Indonežani sami krivi za smrt 200 tisuća ljudi jer nisu imali dovoljno velike nasipe, dobar sustav prepoznavanja, kanale, vatrogasce i sl.

Činjenica je da bi sve to smanjilo broj poginulih ali ne bi spriječilo udar i razaranje.

Moje misljenje je da je famozna "ekonomska kriza" najobicnija posljedica cinjenice da ekonomski sustav koji se zasniva na sveopcem zaduzivanju, na "kreditnoj sposobnosti" pojedinca, nije dugorocno odrziv.

Ovo je po meni samo pocetak krahiranja takvog sustava.

Kod nas je to jos i manje primjetno, mada su gradjani prilicno zaduzeni, u razvijenijim drzavama zapada ako nisi "kreditno sposoban", nisi vrijedan da zivis. Svi su zaduzeni, bukvalno.