Milivoj Vojnović: Ja sam imao dva velika problema. Prvi se ticao delegacije čiji sam bio član i napora da ih ubjedim da prihvatimo ponuđene prijedloge međunarodnih posrednika, a drugi je bila hrvatska delegacija i njeni zahtjevi.

Bio nam je ponuđen papir od 7 tačaka koji su pripremili međunarodni posrednici i koji je praktično vodio ka postepenoj integraciji Krajine u Hrvatskoj. Razgovori u okviru delegacije su urodili plodom i ja sam nakon određenog vremena uspio ubjediti ostale članove delegacije da ponuđeni prijedlog prihvatimo. Moram pomenuti da je tu bio veoma kooperativan general Novaković i da je on praktično prelomio kod preostalih članova delegacije da taj papir prihvatimo i potpišemo.

Milivoj Vojnović: Negdje popodne. Kad smo mi prihvatili svih sedam tačka Stotenbegovoga prijedloga i obavjestili ga o tome, on nam je nakon toga saopćio da hrvatska strana traži plenarnu sjednicu u 17 sati. Oni se nisu slagali sa prijedlogom i trebalo je da to razjasnimo na toj sjednici.

U 17 sati smo se našli na plenarnoj sjednici i hrvatska strana nam je odmah izdiktirala uslove predaje. Odbacila je prijedlog koji smo mi prihvatili i kazala da po principu uzmi ili ostavi možemo prihvatiti njihove zahtjeve ili su pregovori propali.  Mi nismo imali mogućnost da to prihvatimo jer nismo imali taj mandat. Pregovori su prekinuti, iako kažem – mi smo prihvatili sve tačke onako kako ih je međunarodni posrednik definisao.

U 18 sati je zakazana konferencija za štampu na kojoj je konstatovanu da su pregovori propali.

Odmah nakon konferencije za štampu hrvatska delegacija je otputovala a mi smo ostali jer smo imali let sutradan.

Ujutro, 4. avgusta, za doručkom u hotelu gdje smo otsjeli, prišao nam je ambasador Arens i saopštio da su rano ujutro hrvatske snage napale Knin.