Bilo je to jedno obično litnje jutro ratne '95.Diga sam se iz kreveta,umija i iša marendat.Mater mi govori:"Cilo jutro puštaju domoljubne na televiziji.Nešto se sprema."I spremalo se.Posli na vijestima javljaju da je naša vojska krenila u oslobađanje okupiranih područja.Idemo na Knin!Pomozi Bože!Budi uz naše vojnike,Daj im snage!
Svi smo mislili da nas čeka teška i dugotrajna borba.Moglo bi bit puno žrtava.Ali Bogu hvala,nije bilo tako.Za malo više od tri dana oslobođena su sva područja pod okupacijom.Na televiziji snimke naših kako ulaze u oslobođene gradove i sela.Na kninskoj tvrđavi se vijori hrvatska zastava.
Sve se čini kao neki san.Je li moguće da je rat gotov? Moguće je! Moguće!!!!
Pobjedili smo!!!!!!!
Vrime leti.Prošlo je 20 godina.
Hvala Ti Bože na tim hrabrim ljudima po čijoj žrtvi si nam dao slobodu i državu.Od prevlake do Vukovara,oni su se borili i ginili za našu slobodu.Bez njihove žrtve mi bi sad bili ili izbjeglice u nekoj dalekoj zemlji ili bi bili žrtve četničkog bezumlja.
Hvala Ti Bože na oluji! Hvala Ti na pobjedi!
Blagoslovi Bože naš narod hrvatski i našu domovinu!
Daj da više niko ne mora ginit za našu slobodu.Neka naš narod bude svoj na svome i živi u miru.
I molim Te za još jednu oluju.Molim te za onu oluju u kojoj ćeš nas oslobodit od kriminala,korupcije i svakog drugog nemorala.
Svima čestitam dan pobjede!