Čačiću, Josipoviću, hsls-u, hss-u i sličnim političkim prostitutkama smeta MOST jer će im uzeti par mandata
koje inače oni uzmu

hdz-u i sdp-u najviše smeta MOST jer im ugrožava duopol i dugoročna im je prijetnja. SDP-u nije problem ako im
braća iz hdz-a dođu na vlast, ionako znaju da će se opet vratiti u fotelje za 4 godine, no ako dođe Božo Petrov i
stvarno počne nešto raditi onda se partijskim krilima ne piše dobro...čim Bujanec i ''neovisni'' portali napadaju
Petrova odmah znam da neću pogriješiti kad budem u nedjelju zaokruživao MOST

Sve je ovo džabe pisat kad je situacija u stvarnosti nažalost da se neće ništa promjenit ni na ovim ni na sljedećim izborima.

Hdz sa svojim članovima, uhljebima i njihovim obiteljima bez problema ima preko 40 mandata.

SDP sa svojim članovima, uhljebima i njihovim obiteljim bet problema ima preko 30 mandata.  

Ti su im mandati sigurni i za ove izbore i za sljedeće bez da itko drugi glasa za njih. Znači već su sila i jedni i drugi u saboru samo na račun glasova svojih članova i uhljeba. Samo ostaje pitanje koliko će budala moći povući sa pričama o ustašama i partizanima.

boldano je istina da ne može biti veća...

Moj dojam je da otprilike 40 % glasova koje HDZSDP sekta dobije čine uhljebski glasovi, a ideološki glasovi onih koji nemaju koristi, iz samo tim ljudima znanih razloga 60 %. Uvijek se pitam na koji način se mjeri "odanost" uhljeba. Bilo da glasaju za HDZ ili SDP. Pod uvjetom da možda sami i ne bi glasali za njih, naravno. Iz jednadžbe izbacujem one koji osjećaju zahvalnost pa iz tog razloga glasaju iako vjerojatno i sami shvaćaju da je to pogrešno. Takvih ima mnogo, vjerojatno zbog ljudske strane. Ili zbog straha od božjeg suda, grijeha? Makar mi je to smiješno, jer u filmovima je većini najdraže kad lopova prevare ili pokradu, prema tome ovdje bi mogli zaspati mirne duše znajući da ste zalevatili one koji jebu hrvatski narod. I to ničim strašnim, niste počinili kazneno djelo, već ste im samo legitimno uskratili glas. Niste ukrali, niste ubili. Zar to nije dobar osjećaj? No prosječan čovjek ipak nije zloban po prirodi i cijeni kad drugi dobro postupaju prema njemu. Dakle ostaju nam oni natjerani, ucijenjeni i sl. Vjerujem da i takve igrice postoje. Da li oni moraju uslikati sebe sa zaokruženim listićem na biračkom mjestu? Imamo li uhljeba na forumu da nam iz prve ruke otkriju kako to izgleda? Ili da se barem jednom u životu našao u sličnoj situaciji? Osobno neću osuđivati tako da se slobodno izjasnite, ionako je anonimno, ne poznajem ničiju osobnu situaciju pa ne mogu suditi. Može li se izigrati stranka koja ti je osigurala kruh i je li ikad ijedan uhljeb to probao?

ova prica se na ovoj temi vrtjela prije 5 godina...

Otvoreno pismo Zoranu Milanoviću

Zorane Milanoviću,
iznenadio si me pismom upućenim članovima moje obitelji i meni osobno. Obraća mi se predsjednik vlade i SDP-a, stranke koja predvodi Koaliciju Hrvatska raste. Prvo što sam se zapitao radi li se o zabuni, ali očito nije. Piše moje ime i prezime i točna adresa stanovanja. Na pismu piše Krešimire, a potpis Vaš Zoran Milanović. A i pismo je ubačeno u moj poštanski ormarić.

Pismo više nego dirljivo, puno brižnosti i suosjećanja kao: „da štitimo slabije, pod uvjetom da se borimo za socijalnu pravdu ..." i iskreno priznanje: „Neću Vam lagati, ove četiri godine bile su teške." Zaista Zorane, bile su teške četiri godine. Razbolio sam se od tumora. Preživio tešku operaciju. Borio se protiv širenja tumora na unutrašnje organe. Borio se protiv svakodnevnih bolova i svaki novi dan zahvaljivao Bogu na milosti što sam otvorio oči, što mi je daje snagu ustati iz kreveta i otići raditi kako bi prehranio svoju obitelj.

A sjećaš li se gdje sam radio? U OŠ Petra Zrinskoga, u Zagrebu, u Krajiškoj ulici. Bio sam ravnatelj škole. Ti i Sanja, došli ste upisati sina, a kasnije ste i doselili u Krajišku. I onda si došao na vlast, ti i SDP. Preko noći postao sam loš čovjek, ratni zločinac kod kojega na ulazu u školu vise slike ratnih zločinaca Markača i Gotovine da pozdravljaju đake za dobro jutro.

A u školi bio je izvješen samo domoljubno intonirani plakat s hrvatskom zastavom, fotografijama Hrvatskih generala Mladena Markača i generala Ante Gotovine i natpis Hrvatski mučenici, od pobjede, preko istine do pravde. Napali ste me medijski, napravili javni linč, a tvoji sitne sluge i sluškinje u sprezi s „moćnicima" Iblerovog trga izbacili me na ulicu, bez posla i prihoda.

I zaista, kažem ti, zaista ne lažeš. Protekle četiri godine bile su teške. Borba za zdravlje protiv tumora, borba protiv loših tumorskih markera, borba protiv svakodnevnih bolova, umora, iscrpljenosti. Borba s ovrhama, prijetnjama banaka da me izbace iz stana van zbog neplaćenih rata za kredit ...

Zaista, kažem ti, upoznao sam tvoju i vašu borbu za socijalnu pravdu. I kažem ti ne hvala, zadrži je. A ja ću već polako Zorane, bez tebe, kraju svoga puta, kao i meni draga moja hrvatska sirotinja dragih božjih anđela na nebu, mojih pokojnih prijatelja, za koje si kod Središnjeg križa u Aleji poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata izjavio: „Dali su sve, odnosno život jer drugo nisu imali."

I sada se sjetim njih Zorane, sjetim se onih davnih devedesetih, slavnih. Sjetim se dana kada su se vrata pakla rastvorila i kroz njih sukljao plamen topova i granata. Komadi rastrganog ljudskog mesa i crijeva visjeli s drveća oko mene, a svinje su žderale umiruće i mrtve. Osjetim smrad ratišta i sjetim se kada je prijatelj pucao u najboljeg prijatelja da mu skrati muke boli rasparanog, gelerima unakaženog, tijela.

Ali i sjećam se Zorane kako je hrvatsko srce talio čelik tenka i gasio oganj pakla. Hrvatsko srce Zorane, hrvatskih vitezova i junaka kakvo ti nikada nisi imao i nećeš imati. Srce puno ljubavi i božjeg mira koje je kucalo za jedinu nam Hrvatsku.

Mnogih mojih prijatelja danas nema. A imali su itekako što dati. Imali su svoje obitelji, žene, djecu, majke i očeve, imali su svoja imanja i svoj dom, hrvatski dom. I najvrjednije, imali su vjeru u Boga, vjeru u svoj hrvatski narod. Imali su srce puno božjeg mira i ljubavi. Imali su srce koje je kucalo za jedinu nam Hrvatsku. To srce je palo za Hrvatsku kojoj si nezasluženo četiri teške godine bio predsjednik vlade i SDP-a.

I zaista kažem ti Zorane, ne, hvala za tvoju brigu za malog čovjeka. Ne, hvala za tvoju brigu za hrvatsku obitelj. Ne, hvala za tvoju brigu za moje poginule prijatelje, hrvatske vitezove Domovinskog obrambenog rata. Ne, hvala za tvoju brigu za moje preživjele prijatelje, invalide. Ne, hvala Zorane za tvoju brigu za udovice mojih poginulih prijatelja. Ne hvala Zorane svemu što ti i SDP, stranka kojoj si predsjednik, nudiš.

Ja siromašni, božji čovjek, domoljub i rodoljub, tebe i takve kao ti ne trebam. Draži mi je križ siromaštva što dao mi je nositi Bog na hvalu i slavu svojega imena. A ti Zorane idi u crkvu Svetog Blaža, crkvu župe u kojoj živiš. Pokaj se. Ispovjedi svoje grijehe. Moli oprost od Boga i hrvatskoga naroda za sve uvrede koje si nanio protekle teške četiri godine dok si bio predsjednik vlade i SDP-a. Spasi svoju grješnu dušu Zorane.

Bog i Hrvati! Za Dom, hrvatski Dom!
Mir i dobro, božji blagoslov tvojoj obitelji.

Zorane, sretan put u ropotarnicu zaborava.

Krešimir Mihajlović, prof.
Zagreb, 5. Studeni 2015.

imaš uhljebe i imaš glupane, jer nema druge riječi za one koji glasaju za HDZ/SDP a pritom nemaju direktne koristi

Danas popodne poziv na telefon firme. Lijepo se curka predstavi: ''Ovdje Sonja iz pozivnog centra HNS-a. Da li sam dobila obitelj ....?''

Rekoh joj: ''Jeste, ali zabadava.''

Odvratila je ljubazno sa oprostite.

ovako se krajem 2011 odgovaralo na istu temu...





ostale komenatare nek si nađu neki,mogli bi se iznenaditi isti ovi koji danas pišu
a pogotovo neki na dan izbora 2011