FOTO GUŽVE NA MIROGOJU Navršava se 11 godina od smrti Franje Tuđmana: za jedne veliki državnik, a za druge diktator

Iako je od smrti prvog predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana prošlo već 11 godina, i danas, na dan obljetnice, o njemu i njegovoj politici malo tko ima ravnodušan stav. Jedni ga i dalje bezuvjetno vole i neobjektivno idealiziraju, a drugi istinski mrze i demoniziraju.



HDZ, stranka koju je osnovao, zadnju godinu dana proživljava dramatične trenutke i na sve načine pokušava pridobiti natrag članove njegove obitelji, koju su prije šest godina izbrisali iz članstva, i zbaciti plašt detuđmanizacije.

Najbliskiji tim ljudi koji ga je okruživao na Pantovčaku, danas gotovo nema nikakav utjecaj na politički život. Dio njegovih suradnika je u mirovini, a dio se bavi građevinarstvom, konzaltingom, vinogradarstvom, preradom smeća i proizvodnjom drvenih paleta.

Krajac Damir / CROPIX

Vesna Škare-Ožbolt politički je aktivna na lokalnoj razini kao predsjednica velikogoričkoga Gradskog vijeća, a od predstojnika Tuđmanova ureda, Ivica Kostović se vratio znanosti, Jure Radić građevini i IGH-u, Hrvoje Šarinić je u mirovini, a Ivo Sanader, koji je također bio Tuđmanov predstojnik, a zatim i moćni nasljednik koji je HDZ detuđmanizirao, danas je osporavan više i od samog Tuđmana.

Dugogodišnji šef diplomacije Mate Granić vodi vlastitu konzultantsku kuću, ministar financija Borislav Škegro član je uprave kompanije “Quaestus”, a Tuđmanov čuvar državnog pečata Ivan Milas potpuno se povukao iz javnosti u rodno selo Zmijavce.

I glavni “operativac” za “Dinamo”, odnosno “Croatiju”, i zagrebačku Gradsku skupštinu Zlatko Canjuga, danas je daleko od politike. Direktor je tvrtke “Dunapak” u Zaboku koja se bavi reciklažom sekundarnog otpada i odbija bilo kakvu raspravu i o HDZ-u i o Tuđmanu.

“Nemojte se ljutiti, ali ne bih ništa komentirao!” reče Canjuga i poklopi slušalicu.

Ivić Pašalić, najmoćniji Tuđmanov čovjek, savjetnik za unutarnju politiku, sada se bavi proizvodnjom paleta od drva i drvne biomase. Nakon što se povukao iz politike, počeo je graditi stanove, a kako posao nije najbolje išao u tvrtki “Mundus Viridis” započeo je proizvodnju isplativijih materijala. Pašalić godinama ne istupa u javnosti, a kaže, čini iznimku kad je u pitanju Franjo Tuđman.

“Sad, nakon 11 godina, mislim da su mnogi koji su u to sumnjali shvatili da je Franjo Tuđman bio istinski državnik, vizionar i strateg u vrlo teškim povijesnim okolnostima”, ne štedi na pohvalama Pašalić.

Smatra kako su mnogi koji su Tuđmana nazivali autokratom i tiraninom, tek shvatili što ta riječ znači kad su došli njegovi nasljednici.

“Prezirao je beskičmenjake koji bi u pola rečenice, kad bi vidjeli da se on mršti, mijenjali stav. A takvih je bilo i te koliko. Koliko sam se samo naslušao razgovora u kojima bi mu sugovornici usred priče naglo podilazili i mijenjali ploču. Njih je istinski prezirao”, kazuje Pašalić, ne želeći precizirati o kome se radu.

Nikica Valentić

Jedan od Tuđmanovih premijera Nikica Valentić danas ima 60 godina, a iz politike se povukao u 45. Nakon propalog pokušaja s uvozom automobila, već duže vrijeme ima tvrtku koja se bavi građevinarstvom i sve više razmišlja o skoroj mirovini kad se namjerava posvetiti svom vinogradu na Pelješcu i pisanju memoara.

Valentić je bio jedan od najbližih suradnika Franje Tuđmana, i to od proljeća 1993. pa do studenoga 1995. godine, dok je bio predsjednik Vlade. O Tuđmanu i 11 godina nakon njegove smrti misli sve najbolje.

“Tuđmanovi kritičari rezoniraju da je njegova potraga za ispunjenjem hrvatskih nacionalnih težnji ostavila Hrvatima autoritarnu ostavštinu. Ali to nije točno. Tuđman je bio veliki državnik. Bio je puno veći demokrat nego što je to znao pokazati. Poznato je da se s njim nisam baš uvijek slagao, pogotovo kad su u pitanju bila neka ekonomska pitanja. Tu je bio slabo potkovan i njegovi prijatelji s tenisa ponekad bi mu napunili glavu, a onda bih ja bio na tapetu”, prisjeća se Valentić.

Priznaje kako mu je nekoliko puta nakon svađe nudio ostavku na premijersku dužnost, ali je Tuđman nije prihvatio.

“Uvijek bi odstupio od svojih traženja ako bih mu argumentima dokazao da nije u pravu”, objašnjava Valentić.

Dobro pamti i poznate situacije kad bi Tuđmanu netko postavio pitanje koje mu ne odgovora, i kad bi stisnuo usne, skupio obrve i mrko pogledao.

“Da, nije to bilo nimalo simpatično ni ugodno, ali to je bila samo vanjska poza. Svatko tko je imao petlju do kraja ustrajati na svom stavu, kod njega je osvajao simpatije. On zapravo uopće nije bio tvrd čovjek”, uvjerava Valentić.

Tvrdi kako nije bio šovinist, da je istinski nudio pomirbu, no svjestan je kako su mnogi to doživljavali tek kao njegov neiskren trik.

“Ono što mu zamjeram jest to petljanje oko nogometa, ‘Dinama’, njegova preimenovanja, kao i gužva oko ‘Radija 101’. Bio je srčan i volio taj nogomet tako da tu nije donosio najsretnije odluke”, smatra Valentić.

Mate Granić

I šef diplomacije Mate Granić dobro se sjeća gužve sa “Stojedinicom” kad je na demonstrante umalo poslana policija.

“U tome ga je podupirao jedino Ivić Pašalić. Svi mi ostali, od premijera Zlatka Mateše do Ivana Jarnjaka, Jure Radića, Ivice Kostovića, Borislava Škegre i Andrije Hebranga, bili smo apsolutno jedinstveni da nikakva primjena sile ne dolazi u obzir. Blago je reći da je Tuđman bio ljut na nas, a nastradao je Jarnjak koji je morao dati ostavku na položaj ministra unutarnjih poslova. Predsjednik se poslije malo smirio i imenovao ga predstojnikom Ureda za nacionalnu sigurnost”, prisjeća se Mate Granić.

On dijeli oštru granicu o tome kakav je Tuđman bio prije nego što se razbolio i poslije.

“To su apsolutno bila dva čovjeka. Bolest je definitivno djelovala na njegovu psihu. Postao je rigidniji i donosio krive odluke kao ovu s Radijom 101 te onu s nepriznavanjem zagrebačkih gradonačelnika”, kaže Granić.

No, prije bolesti, smatra Granić, njegove ogromne zasluge su neupitne i apsolutno dominantne nad ovim sitnim greškama.

Vesna Škare-Ožbolt

Vesna Škare-Ožbolt u to vrijeme bila je jedina žena u Tuđmanovu savjetničkom timu koja je uz njega bila od početka do kraja.

“Sve što sam o politici naučila je bilo izravno od predsjednika Tuđmana”, ne krije Ožbolt.

Vidjela je, kaže, kako je donosio odluke, gdje je vrhunski manevrirao, gdje je griješio.

“Sve u svemu, bez obzira na greške koje je imao kao svaki drugi čovjek, bio je pravi državnik, koji je razmišljao strateški o Hrvatskoj. Iako naoko krut i strog, s imidžom kao čovjek kome se nije smjelo suprotstavljati, bio je u biti sasvim drugačiji. Iza te krutosti skrivali su se dobrota i osjetljivost za ljude i probleme. Mišljenja drugih je slušao, ali je odluke donosio sam”, podsjeća Škare-Ožbolt i dodaje da je sam pisao svoje govore.

“Bio je perfekcionist, sjećam se da mi je u tri ujutro, kada bismo se vraćali s važnih konferencija, znao ispravljati zareze u priopćenju koje sam slala medijima. Suradnike je mijenjao jer nije podnosio budale. Cijenio je one koji su imali svoje mišljenje, a one koji su mu se suprotstavili nije smjenjivao. Znala sam se s njim sukobiti oko nekih stvari, i kada nisam popuštala, nije mi zamjerio”, ističe ona i priznaje kako Tuđman nije imao pojma o ekonomiji.

“Definitivno se u ekonomiju nije razumio, rekla bih da je bio antitalent za gospodarstvo. Privatizaciju je pustio da mu odrađuju drugi. Bio je previše okupiran vraćanjem okupiranog teritorija, a premalo se posvećivao gospodarstvu.”

Naglašava kako je Račanovu SDP-u 1990. godine ostavio svu imovinu.

“Rekao je da ih treba pustiti da politički djeluju jer Hrvatskoj treba oporba. Nikada nije podržavao ekstremnu desnicu i ljevicu”, kaže Škare-Ožbolt.

Drago Krpina

Drago Krpina, koji se također odavno okrenuo mirnom životu i svom vrtu, ne dvoji da je Tuđmanova uloga kao odlučnog i promišljenog državnika velika, što danas priznaje i, kako kaže, “većina stranih i domaćih mrzovoljnika kojima je obrušavanje na Tuđmana bila opsesija“.

“Dok gledamo današnje ‘velikane’ hrvatske političke scene kako se praćakaju u svojoj političkoj neznatnosti, kukavičluku i ispraznosti, dimenzije državnika Tuđmana pokazuju se u svojoj pravoj mjeri”, napominje i ističe da nakon Tuđmana Hrvatska glatko i postojano klizi opasnom nizbrdicom.