Teško je bilo kome pričati o nekome/nečemu ako nije bio tamo ili barem bio svjedok vremena. Ines Strenja Linić je dio svog boravka na ratištu provela sa Mirkom Norcem i za mene njeno mišljenje o njemu ima određenu težinu.



Ne volim uopće pričati o ratu kao što to neki ovdje olako čine, a nemaju pojma što je rat. Ali ću sad napraviti izuzetak i ukratko navest svoj osobni primjer. Ne da sam bio u HOS-u, nego sam jedan od osnivača HOS-a u Vinkovcima i dosta sam emotivan kad je ta postrojba u pitanju.
Dok nitko, ali baš nitko nije vjerovao da će u Hrvatskoj doći do rata, mi pripadnici HSP-a (tad je bio jedan jedini) smo se pripremali za rat. Išli smo na ilegalne obuke u Sloveniju (prva polovica 1991.) Hrvatska je još bila u sastavu SFRJ. Ubrzo krenuo je rat, našoj postrojbi HOS-a se sve više pridruživalo ljudi, mnogi su morali danima čekati da zaduže neku pušku, a uniforma se nekad dobivala i mjesecima kasnije. Držali smo položaje ne na samoj crti bojišta, već često i ispred same crte, bili smo zaluđeni ljubavlju prema Domovini i često riskirali život više nego pripadnici ijedne druge postrojbe. Svi su nas u Vinkovcima i okolici doživljavali kao one koji će spasiti njihov grad, ulicu, kuću.... Kad je formirana 109.brigada ZNG (28.06.1991.) bojna HOS-a je bez problema priključena toj brigadi kao 6.bojna, kasnije smo joj dali ime Marijan Baotić po našem suborcu koji je prvi izgubio život. Rat se rasplamsavao, ljudi su ginuli, to je bila jedna mučna svakodnevica s kojom se živilo.... Ali je nepobitna činjenica da se je stanovništvo osjećalo sigurnije kad je u njihovom mjestu bio barem jedan vod HOS-a. Dakako, bili smo raspoznavani po svom prepoznatljivom okruglom amblemu, koji su za vrijeme rata svi HOS-ovci s ponosom nosili, a neki morali i čekati da dobiju tu dragocjenu oznaku.... Na jednom rukavu nosili smo oznaku HOS-a, a na drugom rukavu oznaku ZNG. Kako smo bili u sastavu 109.brigade ZNG-a na položaje su nam dovozili hranu kao i što su dobivali i drugi vojnici ZNG-a. Čak smo i plaću poput njih dobivali, ali je fakat nismo imali gdje potrošiti pošto smo sve što nam je trebalo dobivali na položae na kojima smo se nalazili. Uglavnom, osim što su ljudi ginuli, sve ostalo je dobro funkcioniralo....

E kada smo kao postrojba "previše" narasli (skoro 1000 ljudi je prošlo kroz postrojbu Vinkovačkog HOS-a, optimalno u pojedinim trenucima oko 500-600 ljudi, tu računam HOS u Maloj Bosni, Nuštru, Nijemcima, Komletincima, Vrbanji.... jer je sve počelo iz VK) počeli su problemi.... Prvo politički, Franjo Tuđman je u nama vidio opasnost i što se tiče HOS-a i što se tiče HSP-a koji je tada bio jedan i jedinstven i još k tome itekako popularan. Najprije je u HSP iz osječkog HDZ-a instaliran Anto Đapić sa zadatkom da makne i marginalizira Paragu (o ubojstvima Paradžika, Blaža Kraljevića neću pričati o tome je puno toga rečeno, ali je znakovito zašto nije riješeno). To nije bilo teško s obzirom na Paraginu tvrdoglavost i usko gledanje na stvari. Nakon Hrvatskog priznanja 15.01.1992. linije fronte se nisu značajno pomijerale i ratnih djelovanja je bilo sve manje (bilo ih je, ali daleko manje od krvave jeseni 1991.) a s druge strane ZNG je već bio poprilično naoružan i organiziran tako da je bez problema od proljeća 1992. godine mogao držati crte bojišta bez pomoći HOS-a. I što tada Franjo Tuđman čini? Izdaje naredbu da HOS-ovci moraju skinuti oznaku HOS-a i nositi samo oznaku ZNG. Naravno, mi nismo poslušali. Od tada je bio otvoren lov na HOS-ovce od strane vojne policije čiji je regionalni zapovjednik bio s Tuđmanom kum, pa kad bi VP vidjela kojeg HOS-ovca uhitila bi ga i pritvorila. Zatim bi naši zapovjednik bojne išao kod VP nagovarati ih da puste tog uhićenika....
To je trajalo nekako do sredine ili pred kraj ožujka 1992. kada je Franjo Tuđman  preko svog kuma zapovjednika VP za Slavoniju i Baranju poslao vojne policajce s dugim cijevima na nas HOS-ovce. I u ulici Jurja Dalmatinca, u po bijela dana u ožujku 1992. godine 10-ak vojnih policajaca uperilo puške u otprilike isto toliko nas HOS-ovaca s naređenjem da skinemo oznaku HOS-a sa rukava. Repetirali smo i mi puške i uperili u njih i isprva odbijali skinuti oznake, na kraju sam Bog zna kojim je čudom razum prevladao da se nismo međusobno poubijali ko psi. To je bio početak kraja HOS-a. Premda smo bili na svojim položajima i u mjesecu travnju, zadnji datum postojanja HOS-a ZNG nam je dao 23.03.1992. Nakon toga neki su se stopili s postrojbom ZNG-a, neki su otišli na druga ratišta, neki u Bosnu gdje je rat počinjao....
I sad kakvo bi moje mišljenje trebalo biti o Franji Tuđmanu i o državnoj vrhuški 1991/92.? Sve 5 za stvaranje države, a valjda i mi sa fronte imamo nekakav udio u tome? Ali kad se sjetim naređenih proganjanja samo zbog jedne platnene oznake koja označava ratnu postrojbu koja se isto tako bori za istu tu državu, a Paradžik, a Kraljević, a ciljano razjebavanje HSP, a premlaćivanje Jastreba.... e ove stvari se definitivno nisu smjele dogoditi!!!!!

Eto jedan primjer kako stvari iz vlastitog iskustva mogu puno drugačije izgledati nego što ih većina doživljava.
Tako i Ines Strenja Linić ima svoje mišljenje o Norcu jer je bila "tamo" i bila svjedok vremena.

Poput cijele civilizirane Evrope. Samo bi dzepni diktator Orban i bivsi politicar Tomica slali vojsku.

@zeebancia

Problem sa HOS-om je bio u toj nekakvoj vezi koja se mogla vući između njih i ustaša, odnosno NDH (što je KOS-ova propagandna služba itekako koristila), te nedostatka političke umješnosti čelnika HSP-a koji su javno davali dodrinaške izjave u trenutku kada je Hrvatskoj trebala međunarodna potpora i prikaz Hrvatske kao žrtve jugoslavenske, odnosno velikosrpske agresije, a također, oni su išli direktno kontra politike nacionalnog jedinstva koje je bilo potrebno u tim ratnim vremenima (znači jedinstva desno orijentiranih Hrvata sa dotadašnjim komunistima i nehrvatima koji su željeli prihvatiti samostalnu hrvatsku državu).

Sad, meni se osobno gade hrvatski članovi KPJ-a koji su prihvatili borbu za hrvatsku samostalnost samo zato što je druga opcija bila "velika Srbija" (dakle oni kojima su komunizam i Jugoslavija u potpunosti odgovarali), no također, dovoljno sam razuman da mogu shvatiti kako bi u bilo kojoj drugoj verziji marginalizacije ili lustracije tih ljudi, oni manje ili više otvoreno stali na velikosrpsku stranu, te bi u tom slučaju Domovinski rat krenuo nekim drugim tijekom.

Btw. ti isti su odmah netom nakon Tuđmanove smrti krenuli u razgradnju i ocrnjivanje njegove ostavštine, kao i u konstantno omalovažavanje hrvatske nacionalne svijesti, primjer Mesića i te svite koja se 2000. okupila oko njega i Račana.
To je došlo do tog nivoa da je danas primjerice u nekakvim urbanim sredinama "sramota" jasno izražavati domoljublje i prohrvatsko opredjeljenje, pa je tako recimo jedan Raspudić avangarda na hrvatskoj medijskoj sceni, a u svim normalnim nacionalnim državama bi on bio uobičajena medijska pojava, i to je jad i bijeda današnje RH.

Također, mogao bi naširoko i nadugačko o HOS-u u BiH, šurovanju Kraljevića sa muslimanskim vođom Izetbegovićem koji je u svojem "islamskom manifestu" jasno naznačio svoje i općenito njihove nacionalne planove u BiH koji su bili sušta suprotnost nekakvom ustaškom pojmu hrvatsko-muslimanskog bratstva, gdje je onda Kraljević kao klaun trkeljao o bratstvu, a Izetbegović mu iza leđa kovao planove o etničkom čišćenju Hrvata iz BiH, te stvaranju "zelene transverzale" i širenja muslimanskog etničkog prostora, no nebih kretao dublje u tu materiju, to je već za diskusiju u onoj temi o BiH.

Dakle, zaključak bi bio da sa prominentije istaknutim HOS-om, Hrvatska vrlo vjerojatno nebi dobila legimitet u međunarodnim krugovima, dapače, lako moguće da bi JNA dobila "zeleno svjetlo" za čišćenje "hrvatskih pobunjenika", i gdje bi onda dospjeli.
Tuđmanova inkluzivna politika pomirenja je bila jedina dobitna formula i jedini mogući put za ostvarenje samostalne hrvatske države, to je jedina istina, a sad koliko nam to šteti u današnjem trenutku (taj izostanak lustracije, te posljedično komunistički ostatci i njihovi potomci koji danas vladaju medijskom i političkom scenom), to je već druga tema.

ja ponavljam,nisam nigdje napadal,vrlo lako se provjeri,ali sam se referiral na ovo pitanje,vrlo dobar psot

sad te izazivam,da nađeš ovo kaj tvrdiš,u suprotnom dat ću ti ban radi laži
gdje god sam ja članak istohg pastal,ili napisal nekaj u tom stilu...
izvoliš lažove potvrditi

najveća pobjeda HOS-a uz iznimne uspjehe u Vukovaru i općenito Domovinskom ratu,je da nema niti jednu sumnju u ratni zločin
ma koliko mi šutjeli o tome

@Papa Bear, sve ja to razumijem, ali kažem nije moralo dolaziti do toga da hrvatska vojna policija diže oružje (duge cijevi) na pripadnike hrvatskih obrambenih snaga, nije se smio ni iz kojih razloga pretući Mile Dedaković Jastreb, ratni zapovjednik Vukovara, grada koji je podnio najveću žrtvu u ratu, pa koje "opravdanje" uopće može biti za likvidaciju Paradžika i Kraljevića? 
Hrvatska bi i bez ovih anomalija isto bila priznata. Vukovarska golgota je po svemu sudeći bila dovoljna žrtva za priznanje, ovo drugo što sam spominjao jednostavno se nije smjelo dogoditi.
Jer nije Hrvatska priznata niti je dobila međunarodni legitimitet što je nas HOS-ovce VP proganjala zbog oznake HOS-a, niti je Hrvatska priznata jer je izvršen atentat na Paradžika, niti jer je Jastreb pretučen....

dakle,petrov premijer,zoki predsjednik sabora,jeste zadovoljni?