A gle, pitanje je što bi za događaje '94 i '95, i što je važnije, za međunarodnu podršku u tim ofenzivnim akcijama značila negativna propaganda u obliku nekakve vojske koju nitko nebi kontrolirao (što bi se dogodilo da je HOS opstao), te u obliku nekakve HSP-ove paralelne vlasti kroz tu vojsku.

Naravno, o tome možemo teoretizirati danas (najbolje na temi o Domovinskom ratu), dali je moglo drugačije, nekim miroljubivijim putem, no odlučeno je i učinjeno što je učinjeno, te nema povratka nazad (moram priznati kako je Paradžik jedna iznimno pozitivna i ključna osoba u borbi za hrvatsku samostalnost, a danas je od većine praktično zaboravljen).

A posljedice puta koji je odabran kako bi se izvojevala samostalnost, se kao što rekoh, osjećaju još i danas u obliku medijskog i političkog monopola nad državom od strane izdanaka bivše komunističke vlasti i njihovih potomaka.

I također, to uništenje izvornog Paradžikova HSP-a je dovelo do toga da je danas desnica u potpunosti razjedinjena te praktično ne postoji, odnosno nije nikakav faktor na hrvatskoj političkoj sceni.