miha1 je napisao/la:
Žena koja ima potporu svog partnera sigurno neće pobaciti.
Po vama ispada da se majke iz hira odlučuju na pobačaj, a da jadni očevi uopće pojma nemaju o tome, što naravno nije istina.
Vidi cijeli citat
1. ko zna, možda i hoće, svašta ima.
2. kao što rekoh, svašta ima.
Ali da, treba prevenirati npr. silovanja da to ne bude način na koji se rade djeca. Ako ne možeš iskorijenit, onda svest na što manju mjeru. Uopće, ima i lipših stvari za govorit. Dica su vjerojatno nešto najbolje šta ćete u životu napravit! Zato ih triba napravit što više moš.
Danas mi živimo, u odnosu na naše pradidove i prabake - u izobilju! Čoviče, pa još su meni baba i dida osjetili šta je to glad... Paradoksalno, umisto da nan to izobilje (bar kako ga ja vidin) donese još više ljubavi i sriće, mi se u većini slučajeva bojimo u smislu ko će imat npr. petero dice, ko će to sve othranit. U jednu ruku je sad zajebanije šta žene uglavnom rade pa ulogu majke preuzme baba jedna, baba druga, ili ko sve ne, pa to ispadne kako ispadne. Ima tu problema još, ali ovi šta ih ima od 4 naviše, šta ih ja znan, a svi su dobro ispali neka nisu iz nekih bogatih familija, čak daleko od toga.
Po mom mišljenju triba mladog čovika osposobit da sa 18 on bude čovik, i samostalan, i da se snalazi. A ne kod nas, fakultet, pa dok se završi ako se završi pa nikad ništa od tebe jer ti ni to nije garancija. Kvragu, ovdi ni sa fakultetom nemoš nać posal, a šta onda bez njega?
Slika naše države je da puno ljudi živi na malo prostora, a malo ljudi na puno prostora. Selo nije in. A baš selo je misto za puno dice. Ukratko, triba selo postat opet in. Bit će onda i dice.
U nas se u vrime komunizma tiralo ljude sa sela, davalo in se stanove i radilo od zdravih ljudi invalide. Štaš radit i bit pošten, nego snađi se druže. U gradovima tvornice. I danas sve tvornice propale, a selo isto. Ajmo malo od sela napravit da bude mala tvornica. Ok, komunisti su imali svoj račun kako i zašto razbit selo jer je selo bilo obitelj, vjera, zdravoseljačko razmišljanje di nemoš prodat muda pod bubrige, a u gradu se sve može zamutit, zamaskirat.
Danas po selima nećeš naić na neku inteligenciju jer je to sve staro i starci, nema živosti i mladih ideja i energije i svega. A umisto da se radi vinograd po zastarjelin metodama (jerbo niko nije 50 godina pratija ništa) bolje bit u nekon uredu da te stavi stranka i pit krv na slamku oviman šta rade.
Kako je ljudi sve više, pa su potrebe za hranom sve veće, u našin poljima i našemen selu vidin veliku razvojnu perspektivu. Nadam se da će Tim i ekipa doista tu, ukoliko se može, napravit neke krupne strateške pomake. Ima oni forumaš namodigrebza šta uvik govori kako je u nas još uvik komunizam na dosta polja, mislin da je ovo definitivno jedno od njih i da triba prominit sustav vrijednosti di će rad bit na prvon mistu.
Jer to tako u prirodi jeste.
Sad će doć db i reć ej ti, šta budalečiš, nemore vlada i vlast stvorit radna mista! Pa i ne more, ali more zato, ako su pravi časni, pošteni ljudi donit prave uredbe i zakone koji će bit realni, prirodni, da nebudemo država uhljeba, nego država onih šta rade i šta oće radit. A to nije malo! Da je malo i jednostavno, onda bi se napravilo u ovih 25 godina "postkomunizma".
Vjera u Boga i proizvođačka sloga! Malo san modificira, jerbo u Radićevo doba 90% stanovništva su bili seljaci pa je bila seljačka sloga. Ali seljaci u to doba su bili Hrvatska, oni su bili glavni proizvođači i radnici koji su stvarali novu vrijednost. Nevalja jeli? Diskriminira san doktore? Učitelje? Pravnike? Ekonomiste? Nisan, jer su oni servis. Kome?
Važnijima od sebe. O kojima država nije vodila računa. Paradoks.
Eto, a ono pobačaj bila tema? A di san doša. Pa je i to nešto šta triba raspravit, a koliko je bilo pobačaja 1930? Rađalo se brte, vodila se ljubav. Nisu na selu tridesetih čuli za kamasutru pa in je opet bilo lipo. Bilo je i grubih priča. Ali ko se nebi nasmija kad pročita šta je bilo npr. gonjanje. Cura izaziva čobana, pa on trči za njom pa je uvati ljubi miluje - ali nesmi uć. ;-) Sad, meni je baba pričala da kod njih nije bilo tega, možda je to bilo prije nje, ali kažu da je selo po tom pitanju bilo liberalnije od grada. U gradu je sve bilo uštogljeno, namišteno. Ima si kurbe, ali meni je to odbojno i šporko. Gubi se bit.
I neki stari parovi, koliko je tu ljubavi čoviče. To je da ne poviruješ. Jeste li ikad pitali svoga dida ili babu kako su se upoznali, šta je bilo... Eeee pitajte, pitajte. Ne znate koje priče propuštate. To nema ni u američkin filmovima. I onda kad to čujete, kad doživite to, kad vidite kako se tim starcima vrati mladost dok to pričaju onda možda i naslutite koliko je ljubav golema stvar. Kad svatite da ste i vi sada tu upravo zahvaljujuć tim trenutcima... Jednoga dana tih ljudi više neće bit. Neće bit ni mene ni vas. Ali neko će ipak ostat ponajviše zahvaljujuć ljubavi. Seks je meni tako sterilna, medicinska riječ. Ono, jeee, orgazam, ludnica ovo-ono. Ali vodit ljubav je sve to na n-tu. Ljudi moji, volite, volite i volite i bit ćete veliki.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda