problem je što danas, u odnosu na Jugoslaviju, imamo puno nepovoljniji omjer onih koji doprinose proračunu od onih koji su samo korisnici proračuna.
bez ikakve želje da omalovažim taj rad, jer je on stvarno u mnogim stvarima ključan, ali činjenica je da sve državne i javne službe (od zdravstva, školstva pa do uprave) žive od onoga što u proračun donese ostalo (privatno) gospodarstvo.
Nekada, u ex-Yu je odnos zaposlenih u tim djelatnostima u odnosu na ostale djelatnosti bio puno povoljniji.
čak i u HR je interesantno gledati podatke:
recimo usporedba 2000 i 2015:
broj zaposlenih
broj zaposlenih u djelatnostima uprave, zdravstva i obrazovanja
od čega je zaposlenih u upravi 17k manje nego 2000.
u zdravstvu 30k više
u obrazovanju 12k više
naravno da nisu svi u zdravstvu i obrazovanju javni sektor jer tu ima i privatnih ustanova, ali je načelno interesantno da se u demografskoj situaciji smanjenja broja djece i broja stanovnika konstantno povećavaju zaposleni u zdravstvu i obrazovanju. Za zdravsvto čak donekle ima logike zbog starenja stanovništva.
Da ne ispadne da bi ih bilo dobro micati, prvenstveno bi bilo nužno povećati zaposlenost u drugim djelatnostima kako bi se postigao pozitivan efekt na proračun i opet popravio odnos onih koji stvaraju za proračun u odnosu na one koji se koriste njime.