Franko Vidović objasnio (minus stranačko preseravanje):
”Da je Davor Bernardić političar sa puno mana (puno manjih od većine koju znam), sa nekim lošim procjenama, izjavama i političkim potezima, ( s puno manjim posljedicama od npr. njegova prethodnika), jasno je i razvidno svima koji i površno prate politiku. Ali, da se digne kuka i motika, na na činjenicu da je nakon razgovora i odbijanja poziva da mu gostuje u proskribiranoj emisiji, usput notornom Bujancu poželio sretan brak, i da se traži zbog toga njegova ostavka, da se govori o sramoćenju SDP-a, e to je nešto što nema veze sa politikom, ali ima sa sociopatologijom koja je prekrila ovo društvo. Naime, Bernardić nije sjeo za stol i Bujancu napisao čestitku, on mu je to tek na kraju razgovora, za kojega se nadam da je bio jasan, rezolutan ali i normalan tek usput zaželio i sretan brak, što bi bila normalna reakcija normalnih ljudi. I to je to i to bi bilo to da se Bujanec nije tim usputnim dodatkom pohvalio i da ostrašćena, frustrirana i nezadovoljna skupina prvenstveno SDP-ovih članova i glasača nije međusobno ohrabrena krenula u „konačni obračun s mrskim Berom“, kojega uostalom nikada nisu niti htjeli na čelu stranke. Poznato je da sam pri izboru čelnika SDP-a podržavao, javno, drugog kandidata, sa mnogo čime nisam zadovoljan u stranci, mogao bih i imao bih razloga biti i osobno uvrijeđen zbog nekih poteza i samoga Bernardića i njegovih bliskih suradnika, ali ne mogu prihvatiti krik i bijes zbog nečega tako besmislenoga kao što je usputna čestitka nekome za stupanje u brak, pa makar to bio i Bujanec. Ni sa čime Bernardić tom gestom nije pokazao da dijeli išta sa Bujancem, njegovim političkim stilom, svjetonazorom, ustašlucima i pretjeranim granatiranjem demokratske Hrvatske. On je osobi, a ne definiranom političkom aktivisti, koja djeluje u javnom prostoru (što jest problem), koja je nazvala njega kao gosta u emisiji samo uputio želju za osobnom srećom. Kao vjerojatno i Bero i ja ljudima, pa i onima sa kojima se ni u čemu ne slažem, sa kojima sam u žestokom političkom fajtu, pa ni svojim neprijateljima ne želim osobnu nesreću pa ni loš brak. U političkoj areni valja odvojiti ljude od njihovih političkih uloga, treba ih udarati svim mogućim političkim, pa i pravnim sredstvima kada se ogriješe o zakon, tući ih dobrim argumentima i politikama, razotkrivati štetnost, glupost, neprincipijelnost i zlo koje čine društvu. Ali to ne znači da imamo pravo suditi njihovim privatnim životima. Naši morali mogu biti različiti i mi se razlikujemo i kao ljudi. Ja bih volio biti dio onih koji žele dobro svima. Neka moje neprijatelje i protivnike ne zadesi bolest, osobna tragedija ili nesreća – ja njih želim poraziti na političkom polju snagom moje bolje politike. Zato dragi stranački prijatelji, nabrusite političke zube i Beru, mene ili bilo koga drugoga sa kime se ne slažete, napadnite argumentima a ne besmislicama. Svatko od nas griješi i materijala za politički boj ima u izobilju.”
"Marva je marva, u trnju jede, u blatu spava, ali se nikada ne uprlja k'o čovjek!" "Domoljublje prozvali fašizam, tako brane njihov komunizam! Prozirna demagogija!"